HRAŠĆANEC, Rudolf

HRAŠĆANEC, Rudolf, sociolog (Donja Dubrava, 6. IV. 1914 — Philadelphia, 23. V. 1993). U Zagrebu završio klasičnu gimnaziju 1934. i studij teologije 1937. na Bogoslovnom fakultetu, gdje je 1940. doktorirao tezom Radnici u pokretu (strike) s etičkoga gledišta i bio izabran za docenta. Za svećenika je zaređen 1938. Bio je kapelan u Vrbovcu 1939–40. te vjeroučitelj i kapelan u Križevcima 1940–41. i Krapini 1941–43. God. 1943. odlazi na studij moralne bogoslovije u Beč, gdje je radio i u Hrvatskom crvenom križu, koji je vodio V. Cecelja. Iz Beča je, prije ulaska Crvene armije, otišao 1945. u Rim, u Hrvatski zavod sv. Jeronima. Tamo na Gregoriani polazi predavanja iz filozofije, skuplja gradivo iz društvene i moralne psihologije te proučava tematiku samoodredbe naroda, a u logoru Fermo pomaže izbjeglim Hrvatima, u njihovoj gimnaziji poučava vjeronauk i drži predavanja iz sociologije i socijalne psihologije u privremeno organiziranoj Matici hrvatskoj. Iz Rima odlazi 1947. među Hrvate u okolici Liègea i ubrzo u Kanadu, gdje među Hrvatima djeluje do 1951. kada odlazi u SAD. Ondje je bio predavač i docent na koledžima u Erieu i Pittsburghu te na Villanova University u Philadelphiji. Usporedo misijski djeluje među kanadskim Hrvatima i jedan je od utemeljitelja tamošnje Hrvatske kršćanske zajednice. Nakon umirovljenja 1979. odlazi u Nigeriju, u grad Jos, gdje je profesor moralne teologije i sociologije. God. 1984. vratio se u SAD gdje je nastavio svoj misijski rad među američkim i kanadskim Hrvatima te predavao na koledžu u Cromwellu, Connecticut. — U Hrvatskoj je rezultate svojih psiholoških, etičkih i socijalnih istraživanja te proučavanja crkvene povijesti objavio u nekoliko knjiga, a surađivao je i u časopisima Hrvatska prosvjeta (1940) i Hrvatska smotra (1943). U socijalnim radovima polazio je od učenja pape Lava XIII, njegove enciklike Rerum novarum, i od enciklike pape Pija XI. Quadragesimo anno. Te je enciklike, sa svojim predgovorom, tiskao u knjizi Socijalni katolicizam (Zagreb 1942). U Londonu je tiskao knjigu s autobiografskim i memoarskim podacima, Junačka žena Blažena Djevica Marija, a svoje je sociološke i politološke poglede na modernu hrvatsku naciju sažeo u članku Osebujnost hrvatske nacije i katolicizam (Marulić, 1992, 2). Preveo je knjigu Antona Kneževića Iz prošlosti hrvatskog naroda (Düsseldorf 1961), proširio svojim člancima u bilješkama i tiskao pod naslovom The Croatian Nation. A Short History (Philadelphia 1990). Također je surađivao u iseljeničkim publikacijama Hrvatski glas (1948), Danica (1951–52), Naša nada (1953), Hrvatski kalendar (1958, 1963, 1987–89, 1991) i Hrvatska revija (1970–72), te u zagrebačkom Maruliću (1990–93). Ubraja se u istaknute hrvatske intelektualce koji su nakon II. svjetskog rata djelovali izvan Hrvatske.