ARAMBAŠIN, Tatjana

traži dalje ...

ARAMBAŠIN, Tatjana, prozni pisac (Pag, 12. I 1922). Kćerka je Petra, pisca i zagonetača iz Kaštel-Novog, i Marile, rođ. Coshina iz Paga. Maturirala je na Trgovačkoj akademiji u Splitu (1940). Od 1943. sudjelovala je u NOB-u. Bila je udata za Zlatka Sliškovića, znanstvenika i slikara amatera. Od 1954. živi u Puli. Bila je među osnivačima časopisa Istarski mozaik i njegova urednica za prozu (1963–1969). Dobila je nagradu grada Pule (1969); član je Društva književnika Hrvatske. — Javila se 1957. u Narodnoj armiji prozom Dva pisma na oglas, a zatim surađuje u publikacijama: Istarski mozaik (1963–1973), Riječka revija (1963, 1964, 1966, 1968, 1976), Kalendar Jurina i Franina (1964, 1973, 1977, 1978), Književne novine (1964, 1965), Žena (1964, 1975), Bagdala (1965, 1967–1969, 1971, 1973–1976), Zadarska revija (1965–1968, 1970–1972, 1975, 1976), Glas Istre (1966, 1967, 1977), Revija (1966, 1969–1970, 1972–1975), Telegram (1966, 1968), Večernji list (1967, 1969–1973, 1975), Dometi (1968, 1970–1971, 1974), Republika (1968, 1970, 1972, 1974–1977), Život (1968, 1974, 1978), Forum (1970, 1977), Oslobođenje (1973, 1977), Putevi (1974, 1977), Istra (1975, 1976, 1978), Traženja (1976–1977), Stih (1977), Vidik (1977), Gradina (1978) i dr. Potpisivala se i: T. A., T. Sl., T. S., A, i dodavala prezime Slišković. Drama Lijevo u raj izvedena je u Istarskom narodnom kazalištu u Puli (1968). Važnije su joj studije u Pomorskom zborniku (1968–1969, 1972–1974) o austrijskim, talijanskim, hrvatskim i slovenskim književnicima povezanim s Istrom i Kvarnerom (A. Tentor, I. Cankar, M. Laginja, M. Balota, Paula Preradović, Franz Karl Ginzkey, Felix Falzari) te separat iz Rada JAZU (1978, 380) Iz Pule u Komakuku. Zastupljena je u zborniku Hrvatske umjetnice (1970), u antologiji Suvremeni hrvatski pripovjedači (1974) i u tri knjige zbornika žena pisaca Jugoslavije Ona pod svojim nebom (1976–1978). Nekoliko novela prevedeno joj je na njemački (Stimme der Frau, 1971–1972), a sama je prevodila sa slovenskog (A. Cerkvenik) i talijanskog (G. Scotti). Dobila je, nagradu »Drago Gervais« za romane Lutaoci (1962), Zvjezdani brojevi sitnica (1964), Balada o morskom konjicu (1966), Ljepotica s otoka (1972) te za zbirku pripovijedaka Gnjavatori (1973) koja je nagrađena i nagradom »Isak Samokovlija« (1974). Poetski roman Zlatne ruke nagradila je osječka Revija (1976).

DJELA: Zvjezdani brojevi sitnica. Rijeka 1964. — Lutaoci. Rijeka 1967 (p. o. iz: Riječka revija, 1967, 8110). — Priče iz ljeta 1965. Kruševac 1970. — Balada o morskom konjicu. Zagreb 1971. — Pripovijesti o Šimunu. Pula 1971 (p. o. iz: Istarski mozaik, 1971, 3/4). — Ljepotica s otoka. Rijeka 1973.
 
LIT.: Ljubica Ivezić: T. Arambašin, Lutaoci. Istarski mozaik, 6(1968) br. 1/3. — (Ivo Balentović): Tatjana Arambašin. Priče iz ljeta 1965. Susreti (Umag), 1970–71, br. 2(13). — Miroslav Čabrajec: Pripovijesti o Šimunu. Glas Istre, 28(1971) 10. IX. — Ljubica Ivezić: Priče iz ljeta 1965. Istarski mozaik, 9(1971) br. 1/2. — Ista: T. Arambašin, Balada o morskom konjicu. Ibid., 10(1972) 4/5, str. 84–88. — Ista: Ljepotica s otoka Tatjane Arambašin. Ibid., 11(1973) 5, str. 73–75. — Jelena Lužina: Nakon posljednjeg objavljenog romana T. Arambašin. Ibid., str. 76–80. — Veselko Tenžera: O tempora, o jadno more. T. Arambašin, Ljepotica s otoka. Vjesnik, 34 (1973) 16. VI. — Ivo Balentović: Primjer zbrke i zloćudnosti. Susreti (Umag), 4(1974) 16, str. 22–23. — Miroslav Vaupotić: Svijet proze Tatjane Arambašin. Žena, 39(1974) 5, str. 38–52.
 
Miroslav Vaupotić (1983)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

ARAMBAŠIN, Tatjana. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 24.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/807>.