ARAMBAŠIN, Tatjana

ARAMBAŠIN, Tatjana, prozni pisac (Pag, 12. I 1922). Kćerka je Petra, pisca i zagonetača iz Kaštel-Novog, i Marile, rođ. Coshina iz Paga. Maturirala je na Trgovačkoj akademiji u Splitu (1940). Od 1943. sudjelovala je u NOB-u. Bila je udata za Zlatka Sliškovića, znanstvenika i slikara amatera. Od 1954. živi u Puli. Bila je među osnivačima časopisa Istarski mozaik i njegova urednica za prozu (1963–1969). Dobila je nagradu grada Pule (1969); član je Društva književnika Hrvatske. — Javila se 1957. u Narodnoj armiji prozom Dva pisma na oglas, a zatim surađuje u publikacijama: Istarski mozaik (1963–1973), Riječka revija (1963, 1964, 1966, 1968, 1976), Kalendar Jurina i Franina (1964, 1973, 1977, 1978), Književne novine (1964, 1965), Žena (1964, 1975), Bagdala (1965, 1967–1969, 1971, 1973–1976), Zadarska revija (1965–1968, 1970–1972, 1975, 1976), Glas Istre (1966, 1967, 1977), Revija (1966, 1969–1970, 1972–1975), Telegram (1966, 1968), Večernji list (1967, 1969–1973, 1975), Dometi (1968, 1970–1971, 1974), Republika (1968, 1970, 1972, 1974–1977), Život (1968, 1974, 1978), Forum (1970, 1977), Oslobođenje (1973, 1977), Putevi (1974, 1977), Istra (1975, 1976, 1978), Traženja (1976–1977), Stih (1977), Vidik (1977), Gradina (1978) i dr. Potpisivala se i: T. A., T. Sl., T. S., A, i dodavala prezime Slišković. Drama Lijevo u raj izvedena je u Istarskom narodnom kazalištu u Puli (1968). Važnije su joj studije u Pomorskom zborniku (1968–1969, 1972–1974) o austrijskim, talijanskim, hrvatskim i slovenskim književnicima povezanim s Istrom i Kvarnerom (A. Tentor, I. Cankar, M. Laginja, M. Balota, Paula Preradović, Franz Karl Ginzkey, Felix Falzari) te separat iz Rada JAZU (1978, 380) Iz Pule u Komakuku. Zastupljena je u zborniku Hrvatske umjetnice (1970), u antologiji Suvremeni hrvatski pripovjedači (1974) i u tri knjige zbornika žena pisaca Jugoslavije Ona pod svojim nebom (1976–1978). Nekoliko novela prevedeno joj je na njemački (Stimme der Frau, 1971–1972), a sama je prevodila sa slovenskog (A. Cerkvenik) i talijanskog (G. Scotti). Dobila je, nagradu »Drago Gervais« za romane Lutaoci (1962), Zvjezdani brojevi sitnica (1964), Balada o morskom konjicu (1966), Ljepotica s otoka (1972) te za zbirku pripovijedaka Gnjavatori (1973) koja je nagrađena i nagradom »Isak Samokovlija« (1974). Poetski roman Zlatne ruke nagradila je osječka Revija (1976).