GRUJIĆ, Nikanor (Milutin), episkop i književnik (Lipova/Lippó u Baranji, 13. XII. 1810 — Pakrac, 20. IV. 1887). Gimnaziju završio u Pečuhu 1833, studirao filozofiju i pravo te završio bogosloviju 1840. u Srijemskim Karlovcima. God. 1841. zaredio se u samostanu Kuveždinu. Bio arhimandrit u tom samostanu od 1848. i u samostanu Krušedolu 1850–61, vladika u gornjokarlovačkoj dijecezi 1859, episkop pakrački 1861–87. i 1872–74. patrijaršijski administrator u Srijemskim Karlovcima; za patrijarha nije izabran jer su S. Miletić i liberali njegova politička stajališta držali proaustrijskim. God. 1843. G. prati, kao prevoditelj za mađarski jezik, mitropolita J. Rajačića u Požun na Ugarski sabor. Istaknuo se kao govornik na svibanjskoj skupštini srpskih predstavnika 1848. u Srijemskim Karlovcima, a na Slavenskom kongresu u Pragu 3–12. VI. 1848. bio je kao predstavnik Srba biran u odbore. Književne, pretežito pjesme, filološke te političko-publicističke i prosvjetne priloge objelodanjivao je ili su posmrtno bili tiskani uglavnom u srpskim časopisima i novinama u Novom Sadu, Budimpešti, Beogradu, Nišu, Zemunu, Srijemskim Karlovcima, Zagrebu, Zadru. Skupljao je narodne poslovice, zagonetke i riječi te prevodio s francuskog jezika. Njegovu je Avtobiografiju posmrtno objavio I. Zeremski. God. 1846. pridonio skupljanju priloga za podizanje spomenika srpanjskim žrtvama u Zagrebu. Bio je počasni član Matice srpske i Matice slovačke, Društva srbske slovesnosti te dopisni član Srpskog učenog društva. Služio se šiframa i pseudonimima S. M., Milutin j(eromonah), Nenad, Naum, Zorana, Srb Milutin, M. Gruič.
DJELA: Narodna srbska skupština 1-ga i 3-ga maja 1848. Beograd 1848. — Nastavak narodne srbske skupštine 1-ga i 3-ga maja 1848. u Karlovci držane. Beograd 1849. — Svetkovanje blagovesti godine 1846. Zemun 1850. — Svetom patrijarhu srbskom Josifu I., maja 1850. Zemun 1850. — Primedbe Nikanora Gruića na prevod Novoga Zaveta koi e gospodin Vuk S. Karadžić pisao i u Beču u Štamparii Jermenskoga monastira pečatao 1847. Zemun 1852. — Sveti Sava. Karlovci 1861. — Uputstvo za čitanje svetog pisma starog i novog zaveta. Beograd 1864. — Pastirske poslanice. Beograd 1890. — Crkvene besede. Zemun 1892. — Avtobiografija Nikanora Grujića. Sr. Karlovci 1907.
LIT.: A. Stojković: Nikanor Grujić poveo akciju za skupljanje priloga za spomenik Hrvatima poginulim u neredima u Zagrebu 29. jula 1845. prilikom obnove varmeđskog magistrata. Srbske novine (Srijemski Karlovci), 13(1846) 11, str. 41–42. — O ustanovljenju komesarijata pri karlovačkoj mitropoliji. Srbski narod (Novi Sad), 4(1872) 80, str. 1. — V.: Nikanor Grujić. Narodne novine, 53(1887) 90, str. 2. — K.: Iz života Nikanora Grujića vladike pakračkog. Ibid., 98, str. 3. — Čitulja najglavnijih istorijskih ličnosti Majske skupštine. Branik (Novi Sad), 14(1898) 52, str. 3–4. — Đ. Magarašević: Život i književni rad Nikanora Grujića pakračkog vladike. Rad JAZU, 1904, 156, str. 1–134. — J. Skerlić: Nikanor Grujić. Srpski književni glasnik (Beograd), 1905, XIV–XV/10, str. 783–790. — B. Budisavljević: Nekolike moje uspomene na Nikanora Grujića. Bogoslovski glasnik (Srijemski Karlovci), 6(1907) 11, str. 323–333. — J. Radonić (J. R.): Avtobiografija Nikanora Grujića. Letopis Matice srpske (Novi Sad), 83(1907) CCXLV/5, str. 107–109. — J. Skerlić (J. S.): Avtobiografija Nikanora Grujića. Srpski književni glasnik, 1907, XVIII–XIX/2, str. 156–159. — L. Kostić: Iz moga života. Kako sam upoznao Nikanora Grujića. Bosanska vila, 25(1910) 7/8, str. 99–101. — Đ. M.: Stogodišnjica vladike Nikanora Grujića. Letopis Matice srpske, 87(1911) CCLXXIII/1, str. 76–78. — C. Pejanović: Nikanor Grujić, vladika pakrački. Straža, 5(1923) 77, str. 2–5. — M. Prelog: Slavenska renesansa 1780–1848. Zagreb 1924. — A. Ivić: Nepoznata pesma Nikanora Grujića. Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor (Beograd), 1934, XIV/1–2, str. 182. — D. Levkov: Glavni idejni stremeži vo srpskata literatura od prvata polovina na XIX vek. Sovremenost (Skopje), 7(1957) 10, str. 955–978.
Damir Agičić i Mladen Švab (2002)
