GRŽANIĆ, Josip

traži dalje ...

GRŽANIĆ, Josip (Geržanić), političar (Senj, 19. III. 1845 — Gospić, 29. X. 1907). Gimnaziju je završio 1865. u Senju, gdje 1865–66. kao eksternist studira teologiju, a pravo završava 1870. na zagrebačkoj Pravoslovnoj akademiji. Jedan je od 37 potpisnika adrese pravaške mladeži koja je 28. III. 1867. upućena A. Starčeviću. Po završetku studija G. radi kraće vrijeme pri financijskom ravnateljstvu u Zagrebu. God. 1872. vraća se u Senj i zapošljava se kao veliki bilježnik u gradskoj upravi. Privremeno je suspendiran 1876. zbog lažne prijave da je riječju uvrijedio kralja. U gradskoj upravi radi do 1882. kada podnosi ostavku zbog neslaganja s novim gradonačelnikom i sucem, vjerojatno zbog svojih pravaških gledišta koje je izražavao i u listu Primorac, te postaje ravnateljem Senjske štedionice. G. je zastupao senjske gospodarske, osobito brodarske i prometne interese, koje su ugrožavali favoriziranje riječke luke i konkurencija bakarskog brodarstva. Također se istaknuo u nekim protumađarskim akcijama kao kada je 18. VIII. 1883. bio jedan od predvodnika pravaša koji su premazali mađarski natpis na carinarnici. Na naknadnim izborima za Hrvatski sabor 1885. bio je izabran zastupnikom kotara Ivanić. U Saboru je interpelacijama upozoravao na probleme i potrebe Senja. Kada je u Saboru izbio skandal zbog potajnog prebacivanja – što je učinjeno po odluci bana K. Khuena Héderváryja – dijela arhivskih spisa iz Zagreba u Budimpeštu i kada je ban 5. X. 1885. izjavio da spisi, doduše, pripadaju Hrvatskoj, ali da on sumnja »da li je to bio pošten posjed«, G. je za tvornog napadaja bana udario nogom. S D. Starčevićem je optužen, osuđen 18. XII. i u bjelovarskom zatvoru utamničen do 18. V. 1886. Kako je osudom izgubio i građanska prava, u Sabor se nije vratio, a u Senju se na čelu Štedionice do kraja života zauzimao za gospodarski napredak Senja. Među pravašima je od tada uživao neprijeporan autoritet, a u građanstvu i golemu popularnost. U Gržanićevu čast izrađena je povelja s čizmom kao simbolom njegova postupka te više čizama od različitog materijala, čak i od stakla, na spomen toga događaja.

LIT.: (Process Starčević – Gržanić – Kumičić). Agramer Zeitung, 60(1885) 287, str. 3; 288, str. 3–5; 289, str. 3–4; 290, str. 3; 291, str. 2; 292, str. 1–2; 61(1886), 48, str. 3; 49, str. 3; 51, str. 1–2. — Branitelji i obtuženici dra Davida Starčevića i drugova. Balkan, 1(1886) 1, str. 4–5, 16. — Kasacijonalna rasprava proti Starčeviću i Gržaniću. Katolička Dalmacija, 17(1886) 15, str. 2; 16, str. 1–2. — F. Supilo: Kad se »čisti«, neka se čisti. Gospodinu Josipu Geržaniću u Senju. Novi list, 4(1901) 198, str. 2. — (Nekrolozi): Agramer Zeitung, 82(1907) 297, str. 3; Hrvatska zastava, 4(1907) 44, str. 5–6; Hrvatske pravice, 1(1907) 23, str. 2; Hrvatski dnevnik, 2(1907) 250, str. 4, 7; Hrvatsko pravo, 13(1907) 3584, str. 1; Pokret, 4(1907) 250, str. 3; Posavska Hrvatska, 1(1907) 11, str. 1–2; Virovitičan, 9(1907) br. 39. — D. Didolić, Hrvatsko pravo, 13(1907) 3601, str. 1, 3602, str. 1. — N. Kolar, Starčevićanac, 1(1907) 41, str. 2. — prof. B.: 50-godišnjica afere Khuen – Geržanić. Obzor, 76(1935) 231, str. 2. — I. D.: Zaboravljeni znameniti Hrvati. Slobodni glas, 1(1940) 8, str. 5. — V. S. H.: Nepravedna osuda D. Starčevića i J. Gržanića. Spremnost, 4(1945) 152, str. 6. — M. Gross: Povijest pravaške ideologije. Zagreb 1973. — I. Kršnjavi: Zapisci. Iza kulisa hrvatske politike, 1. Zagreb 1986. — J. Horvat: Politička povijest Hrvatske, 1. Zagreb 1989², 215. — M. Kolar: Senjanin Josip Gržanić, pravaški političar, u obnovi Senja i Hrvatske. Senjski zbornik, 22(1995) str. 267–292.
 
Mladen Švab (2002)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

GRŽANIĆ, Josip. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/8144>.