GUNDULIĆ, Ivan Šiškov

traži dalje ...

GUNDULIĆ, Ivan Šiškov (Dživo), pjesnik, dramatik i prevoditelj (Dubrovnik, 13. II. 1678 — Dubrovnik, 23. XII. 1721). Sin pjesnika Šiška. Školovao se u Dubrovačkom kolegiju (Collegium Ragusinum). God. 1696. ulazi u Veliko vijeće i otada obavlja dužnosti upravne i sudske vlasti, 1702. i 1703. bio je knez u Konavlima, 1710. u Stonu, a 1713. i 1716. u Lastovu. Član Senata bio je 1717, 1719. i 1721. U svađi 1695. teško ga je ranio plemić Miho Vlahov Božidarević, 1699. kažnjen je da nekoj Židovki da miraz od 500 dukata, a kažnjavan je i poslije. Nakon podjele obiteljske imovine pripali su mu posjedi na Pelješcu, u Rijeci dubrovačkoj i Konavlima te kuća u Dubrovniku. Posljednjih godina života bavio se znanošću dobivši od pape Klementa XI. dozvolu da čita knjige zabranjene katolicima. Zbog bolesti 1711, 1715. i 1716. bio je oslobođen plemićkih dužnosti i obveza. Umro je ubrzo nakon iznenadne smrti sedamnaestogodišnjeg sina. Pokopan je u franjevačkoj crkvi. — Njegov književni rad nije do danas precizno određen ni kritički izdan. U predgovoru rukopisa Razlika prikazanja spjevana po gospodinu Dživu Šiška Gundulića (1792) P. Bašić je donio sažet pjesnikov životopis. Pod nazivom Radmio G. je – oslanjajući se na Zlatarićev prijevod pastorale – preveo i preradio Tassovu pastoralu Aminta, koju je 1700. o karnevalu izvela amaterska družina »Smeteni« u Orsanu. Prijevod je ostao u rukopisu. U djelu Suze i tužbe Radmilove, ciklusu od devet ljubavnih pjesama u osmercima, preradio je djelo Plač Radmilov cijeć Zorke vile V. Menčetića, a to je prijevod-preradba baroknog spjeva Sospiri d’ Ergasto G. B. Marina s temama ljubavi i filozofije ljubavi. To Gundulićevo djelo objavljeno je u Kolu 1853, s predgovorom M. Bogovića. Katkad mu se pripisuje i tragedija Filomena (rkp. u bečkoj Nacionalnoj knjižnici). Njegovu tragediju Oton prikazivali su 1707. glumci amateri iz »Družine sjedinjene« u Orsanu, a izdana je tek 1975. u knjizi Dubrovniker Dramatiker des 17. Jahrhunderts. Ta je drama djelomična preradba istoimene talijanske tragedije Ottone G. F. Robertija. U tri čina, u osmeračkim katrenima s rimom abba i abab, bez korskih dijelova, s mnogo lirskih i refleksivnih partija (o zlu, dobru, pravednosti, životu i smrti, ljubavi i mržnji) koje pokazuju da je G. dobro poznavao barokni ornatus, drama obrađuje pseudopovijesnu priču o kralju Otonu i zloj kraljici Sunčanici. Nakon brojnih zapleta, pravih i prividnih smrti te samoubojstava, otkrivanja istine i prepoznavanja, drama završava pobjedom pravednih i dobrih. Po temama koje obrađuje, žanrovskom sastavu književnog opusa (tragikomedija, poema, pastoralna drama), kao i po stilu svojih djela G. pripada razdoblju hrvatskoga književnog baroka.

DJELA: Suze i tužbe Radmilove (Kolo, 1853, 9). — Oton spjevan po gospodinu Dživu Šiška Gundulića, vlastelinu dubrovačkomu. U: Dubrovniker Dramatiker des 17. Jahrhunderts, 2. Giessen 1975, 415–524.
 
LIT.: P. M. Kolendić: Grizićev izvještaj o dubrovačkim književnicima prvih godina XVIII vijeka. Srđ, 6(1907) 3, str. 108. — M. Deanović: »Filomena«, tragedija nepoznatog autora. Nastavni vjesnik, 20(1911–12) 9, str. 695. — P. M. Kolendić: »Filomena«, dubrovačka tragedija XVII veka. Južni pregled (Skopje), 2(1927) 5, str. 193–197. — Dubrovniker Dramatiker des 17. Jahrhunderts, 1–2. Giessen 1975, str. XLIII–XLVIII. — S. P. Novak: »Oton« i dva unuka. Oko, 4(1976) 123, str. 13. — N. Beritić: Tragikomično u djelu Điva Šiška Gundulića (Tragikomedija »Oton«). Mogućnosti, 25(1978) 2/3, str. 232–239. — S. P. Novak: Vučistrah i dubrovačka tragikomedija. Split 1979. — S. P. Novak i J. Lisac: Hrvatska drama do narodnog preporoda, 2. Split 1984, 189–198.
 
Dunja Fališevac (2002)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

GUNDULIĆ, Ivan Šiškov. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/8245>.