GUNDULIĆ, Ivan Šiškov
traži dalje ...GUNDULIĆ, Ivan Šiškov (Dživo), pjesnik, dramatik i prevoditelj (Dubrovnik, 13. II. 1678 — Dubrovnik, 23. XII. 1721). Sin pjesnika Šiška. Školovao se u Dubrovačkom kolegiju (Collegium Ragusinum). God. 1696. ulazi u Veliko vijeće i otada obavlja dužnosti upravne i sudske vlasti, 1702. i 1703. bio je knez u Konavlima, 1710. u Stonu, a 1713. i 1716. u Lastovu. Član Senata bio je 1717, 1719. i 1721. U svađi 1695. teško ga je ranio plemić Miho Vlahov Božidarević, 1699. kažnjen je da nekoj Židovki da miraz od 500 dukata, a kažnjavan je i poslije. Nakon podjele obiteljske imovine pripali su mu posjedi na Pelješcu, u Rijeci dubrovačkoj i Konavlima te kuća u Dubrovniku. Posljednjih godina života bavio se znanošću dobivši od pape Klementa XI. dozvolu da čita knjige zabranjene katolicima. Zbog bolesti 1711, 1715. i 1716. bio je oslobođen plemićkih dužnosti i obveza. Umro je ubrzo nakon iznenadne smrti sedamnaestogodišnjeg sina. Pokopan je u franjevačkoj crkvi. — Njegov književni rad nije do danas precizno određen ni kritički izdan. U predgovoru rukopisa Razlika prikazanja spjevana po gospodinu Dživu Šiška Gundulića (1792) P. Bašić je donio sažet pjesnikov životopis. Pod nazivom Radmio G. je – oslanjajući se na Zlatarićev prijevod pastorale – preveo i preradio Tassovu pastoralu Aminta, koju je 1700. o karnevalu izvela amaterska družina »Smeteni« u Orsanu. Prijevod je ostao u rukopisu. U djelu Suze i tužbe Radmilove, ciklusu od devet ljubavnih pjesama u osmercima, preradio je djelo Plač Radmilov cijeć Zorke vile V. Menčetića, a to je prijevod-preradba baroknog spjeva Sospiri d’ Ergasto G. B. Marina s temama ljubavi i filozofije ljubavi. To Gundulićevo djelo objavljeno je u Kolu 1853, s predgovorom M. Bogovića. Katkad mu se pripisuje i tragedija Filomena (rkp. u bečkoj Nacionalnoj knjižnici). Njegovu tragediju Oton prikazivali su 1707. glumci amateri iz »Družine sjedinjene« u Orsanu, a izdana je tek 1975. u knjizi Dubrovniker Dramatiker des 17. Jahrhunderts. Ta je drama djelomična preradba istoimene talijanske tragedije Ottone G. F. Robertija. U tri čina, u osmeračkim katrenima s rimom abba i abab, bez korskih dijelova, s mnogo lirskih i refleksivnih partija (o zlu, dobru, pravednosti, životu i smrti, ljubavi i mržnji) koje pokazuju da je G. dobro poznavao barokni ornatus, drama obrađuje pseudopovijesnu priču o kralju Otonu i zloj kraljici Sunčanici. Nakon brojnih zapleta, pravih i prividnih smrti te samoubojstava, otkrivanja istine i prepoznavanja, drama završava pobjedom pravednih i dobrih. Po temama koje obrađuje, žanrovskom sastavu književnog opusa (tragikomedija, poema, pastoralna drama), kao i po stilu svojih djela G. pripada razdoblju hrvatskoga književnog baroka.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.
GUNDULIĆ, Ivan Šiškov. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/8245>.