JELČIĆ, Dubravko

JELČIĆ, Dubravko (Antun), književni povjesničar, kritičar, publicist i političar (Slavonska Požega, 6. XI. 1930). Kao srednjoškolac je 1945. osuđen na zatvorsku kaznu zbog protukomunističke promidžbe. Završio gimnaziju 1951. u Slavonskom Brodu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1956. diplomirao južnoslavenske jezike i književnosti te 1974. doktorirao tezom Život i djelo Josipa Kosora. U Osijeku srednjoškolski profesor 1956–57. i dramaturg u Narodnom kazalištu 1957, potom srednjoškolski profesor u Travniku 1958–60, od 1960. do umirovljenja 1993. radio u Institutu za književnost i teatrologiju HAZU u Zagrebu kao asistent, stručni suradnik, viši stručni suradnik i znanstveni savjetnik. Bio je zastupnik HDZ u Zastupničkom domu Hrvatskoga državnoga sabora 1995–99. Uređivao je književne listove Glas mladih i Vidici 1952–53, od 1987. urednik je književnoga časopisa Forum. Pjesme, kritike, polemike, eseje, studije, feljtone, putopise te političko-publicističke članke objavljivao u novinama i časopisima Izvor (1950), Glas Slavonije (1952, 1957, 1960–61, 1967–71), Vidici (1952–53), Kulturni radnik (1953–55, 1957, 1963), Krugovi (1954), Izraz (1957, 1962–65, 1968), Republika (1958, 1964, 1968, 1977, 1991), Riječka revija (1959, 1961–63), Telegram (1960–63, 1969), Vjesnik (1960–64, 1968–71), Revija (1961, 1964, 1968–71, 1990), 15 dana (1962–64), Kolo (1963, 1967–68, 1991, 1993–94), Zadarska revija (1964, 1968), Hrvatski književni list (1968–69), Kritika (1968–70), Hrvatski tjednik (1971), Forum (1987–2003), Hrvatska revija (1991, 1993–95, 1997). Rane pjesme sa zavičajnim motivima, pretežno nostalgična ugođaja, skupio je u zbirci Poraz pobjednika (1962). U književnopovijesnom i književnokritičkom radu reafirmirao je biografsku metodu. Studije i monografije o hrvatskim književnicima (A. Šenoa, S. S. Kranjčević, A. G. Matoš, Kosor) odlikuju se i beletrističkim ambicijama, a zasnovane su na biobibliografskim istraživanjima te analitičkom promišljanju o autoru. Monografija Hrvatski narodni i književni preporod (1978), proširena i razvijena u knjizi Hrvatski književni romantizam (2002) sadržava uvodnu sintetsku studiju o tom razdoblju hrvatske književnosti te izbor iz radova iliraca i literature o njima. Esejističke portrete 21 književnika iz Požege objavio je u knjizi Vallis aurea (1977). Njegove su književne kritike ponajprije afirmativne, odlikuju se jasnoćom izričaja i sklonošću aforizmu (Teme i mete, 1969; Za i protiv, 1971; Riječ po riječ, 1989; Nove teme i mete, 1995). Knjiga Približavanje sfingi (1979) sadržava esej o T. Ujeviću te dramu Putovanje u slobodu, u kojoj je istoj građi dao drugu književnu formu. Dnevnik od rujna do rujna 1989–1990. (1991), uz neposredna intimna razmišljanja, dokumentira razdoblje sloma komunizma u Europi i u nas, a roman Strah (1994) pisan je kao intertekstualna proza u formi intelektualiziranoga unutarnjega monologa o traumatičnim stanjima ljudske psihe za komunizma. Ulomak romana Raj objavio je u Radu HAZU (2002, 483). Na radiju su mu izvedene drame Prolaznici (1970) i Putovanje u slobodu (1977). Sastavio je antologiju Suvremena hrvatska novela, 1–2 (Zagreb 1971) te ju je popratio predgovorom i komentarima. U nju je unio, prvi put nakon II. svjetskoga rata, i hrvatske pisce iz BiH. Priredio je izbor iz kritika August Šenoa u očima kritike (Zagreb 1978), sastavio iscrpnu enciklopedijsku čitanku iz djela T. Ujevića Opojnost uma (Zagreb 1986) te dopunio djelo M. Ujevića Misli i pogledi A. G. Matoša (Zagreb 1988²). Bio je supriređivač sabranih djela T. Ujevića (1963–67), Matoša (1973), V. Nazora (1977) i A. B. Šimića (1988) te Šenoinih izabranih djela (1978). Kao urednik biblioteke Izbor Nakladnoga zavoda »Znanje« u Zagrebu pokrenuo je 1969. niz Hrvatska politička misao XIX. i XX. st. Uredio je desetke pojedinačnih djela hrvatskih pisaca XIX. i XX. st., uglavnom u bibliotekama Pet stoljeća hrvatske književnosti i Stoljeća hrvatske književnosti, kojoj je jedan od pokretača (1994) i izvršnih urednika. Istražio je i objavio Govore E. Kumičića (Zagreb 1994) i roman Pronevjereni ideali K. Š. Gjalskoga (Zabok 1994) te pronašao i objelodanio nepoznatu Kosorovu ekspresionističku političku dramu Maske na paragrafima (Prolog, 1978). Sastavio je bibliografije Matoša (Literatura o A. G. Matošu 1896.–1974. Deskriptivna bibliografija. Croatica bibliografije, 1976, 4–6) i Kovačića (Građa za literaturu o Anti Kovačiću. Zagreb 1989). Priredio je i popratio katalozima nekoliko književnih izložba u Zagrebu, Osijeku i Vinkovcima (A. Kovačić, V. Kovačić, Kosor, Matoš, Šenoa). Od 1992. redoviti član HAZU. Dobio nagradu Večernjega lista za kratku priču 1990. te Nagradu Josipa i Ivana Kozarca za životno djelo 2001. i za znanstveno djelo 2002.