JELČIĆ, Josip
traži dalje ...JELČIĆ, Josip (Gelcich, Gelčić, Gjelcich, Đelčić; Giuseppe), povjesničar (Kotor, 26. XI. 1849 — Gorica, 4. II. 1925). Nakon završene gimnazije u Dubrovniku 1869, kratko službovao u lučkom poglavarstvu. Potom u Grazu diplomirao povijest, zemljopis i talijanski jezik. Od 1876. predavao u Nautičkoj školi u Dubrovniku, od 1904. na tršćanskoj Trgovačkoj i pomorskoj akademiji, a od 1905. do umirovljenja 1909. vodio njezin nautički odsjek. Bavio se poviješću, arhivistikom, paleografijom i epigrafikom te je 1881. imenovan prvim konzervatorom za dubrovačko i kotorsko područje, a 1885. povjerena mu je dužnost inventarizacije i čuvanja gradiva Dubrovačkoga arhiva. Najveći dio raznovrsna znanstvenoga zanimanja posvetio je kulturnoj, političkoj i pomorskoj prošlosti Boke kotorske, Dubrovnika i istočnojadranske obale, o čem je pisao u izdanjima Il Dalmata (1880), Programma dell’ I. r. scuola nautica di Ragusa (1882–85, 1888–89, 1891–94; Izvještaj C. k. nautičke škole u Dubrovniku, 1900–01), Smotra dalmatinska (1889, 1895, 1901), Mitteilungen der K. K. Central-Commission zur Erforschung und Erhaltung der Kunst- und historischen Denkmale (Beč 1891), Archeografo triestino (1903–06) i Spomenknjiga o pedesetoj godišnjici opstanka C. kr. nautičke škole u Dubrovniku (Split 1903); gotovo sve njegove studije tiskane su i kao knjige ili posebni otisci. Napisao je kratku povijest Bokeljske mornarice (1872), prikaz tamošnjih kulturnih, umjetničkih i književnih znamenitosti (1879), političku povijest Boke do 1492 (1880), monografiju o bratovštini Bokeljske mornarice s vrelima (1889) te rad o peraškim jedrenjacima u borbama s gusarima 1693–1755. s popisom potopljenih i zaplijenjenih brodova (1901). Njegova opsežna monografija o razvoju dubrovačkoga pomorstva (1882) napisana je na temelju glavnih propisa kojima je Dubrovnik pravno normirao pomorsku djelatnost. Uz presjek političke povijesti, u knjizi Dello sviluppo civile di Ragusa (1884) donio je sustavni, dobro ilustrirani opis dubrovačkih kulturno-povijesnih i arhitektonskih spomenika. Pisao je o bratovštinama, napose pomorskim, u Dalmaciji (1885), o misionaru i teološkom piscu iz XV–XVI. st., franjevcu Tomi Iliriku (1888, 1903), o dubrovačkim ljevačima topova i zvona, poglavito Ivanu Krstitelju Rabljaninu, znamenitim slanskim pomorcima i sudioništvu dubrovačkih pomoraca i brodova u španjolskoj floti u XVI. st. (1890), o izbjegličkom boravku Piera Soderinija u Dubrovniku i odnosima Republike s njegovom domovinom Firencom (1894) te rasvijetlio okolnosti mletačkoga zadobivanja Dubrovnika na poč. XIII. st. (1906). U zasebnim je studijama obradio povijest pomorskoga školstva u Dubrovniku, Dalmaciji i u Trstu (1901, 1902, 1904), a među prvima bavio se poviješću hrvatskih naseobina na Apeninima (1908). Istražujući dubrovačke i kotorske arhivske izvore, upoznao je srednjovjekovnu povijest Huma, Zete i Albanije; povijesti Zete u doba Balšića posvetio je opsežnu, do danas aktualnu monografiju (1899). Objelodanio je epigrafičke nalaze iz mletačkoga doba s područja Donje Neretve, Dubrovnika i ponajviše Boke (Bullettino di archeologia e storia dalmata, 1881–83), a kao »čuvaoc historičkih i umjetničkih starina« istraživao je ostatke grobišta uz temelje prvoga franjevačkoga samostana na Pilama te o tom izvijestio 1896. Prvi je pristupio stručnomu sjedinjivanju, obradbi i inventarizaciji Dubrovačkoga arhiva i izradio njegov sumarni inventar (Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH, 1910); ustanovljena struktura i nazivi arhivskih serija vrijede i danas. Objavljivao je i arhivsko gradivo, tako uspomene dubrovačkoga vlastelina Frana Bunića (Archiv für österreichische Geschichte, Beč 1882) i korespondenciju R. J. Boškovića (Rad JAZU, 1887–88; Spomenica Rugjera Josipa Boškovića. Dubrovnik 1911. i Per l’epistolario di Ruggiero Giuseppe Boscovich. Dubrovnik s. a.). Odabrao je i u izdanju Mađarske akademije objavio zbirku izvora o političkim odnosima Dubrovačke Republike s Ugarskim Kraljevstvom Diplomatarium relationum Reipublicae Ragusanae cum Regno Hungariae (Budimpešta 1887; uvod L. Thallóczy), a u izdanju JAZU zaključke dubrovačkih vijeća iz XIV. st. Monumenta Ragusina. Libri Reformationum, 4–5 (Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium, 28–29. Zagreb 1896–1897). S I. A. Kaznačićem pokrenuo je i od 1882. uređivao Biblioteku za povijest dalmatinsku (Biblioteca storica della Dalmazia), oko koje su se okupili vodeći dalmatinski povjesničari, a uredio je i drugo izdanje knjige S. Razzija La storia di Ragusa (Dubrovnik 1903) poprativši ga opsežnim predgovorom i kronološkom dopunom dubrovačke povijesti do 1814. — J. je predstavnik erudicijske, »pozitivne« historiografije u njezinu najboljem izdanju. Zbog vrsnoće znanstvenih prinosa bio je cijenjen u stručnim krugovima, primljen u mnoga austrijska i talijanska znanstvena društva, a 1893. izabran za dopisnoga člana JAZU. Vrijednošću i opsegom opusa pripada najvećim povjesničarima hrvatskoga Juga na prijelazu XIX/XX. st. Osim inventara Dubrovačkoga arhiva, sve je radove objavio na talijanskom jeziku potpisujući se talijaniziranim prezimenskim likom. Iako je djelovao u doba nacionalno-integracijskih previranja, njegovi »talijanski osjećaji« nisu utjecali na znanstvenu vjerodostojnost i objektivnost njegova rada. Veći dio bogate knjižnice, uključujući vlastita djela, poklonio je franjevačkomu samostanu sv. Klare u Kotoru. — Njegov otac Vicko (rođ. 1811) potjecao je iz Staroga Grada. Bio je učitelj u Zadru, od 1834. učitelj i od 1838. privatni nastavnik matematičko-nautičkih disciplina u Herceg-Novom, u 1840-ima učitelj i privatni nautički nastavnik u Kotoru. Kao prvi stručni nastavnik predavao u tamošnjoj Nautičkoj školi od otvaranja 1850. do 1876, a 1869. bio joj ravnateljem. Pisao je priloge o kotorskom pomorstvu, pjesme i poučne crtice (Zora dalmatinska, 1844; La Dalmazia, 1845; Glasnik dalmatinski, 1861).
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.
JELČIĆ, Josip. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/8400>.