Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

ARMANDA, Adam (Totina), inženjer brodogradnje (Mošćenička Draga, 18. X 1898 — Zagreb, 1. II 1958). Gimnaziju je polazio u Opatiji i Sušaku, gdje je maturirao 1916. Sudjelovao je u I svjetskom ratu i bio u talijanskom zarobljeništvu sve do 1920. Te godine napušta okupiranu Istru i upisuje studij brodogradnje na Tehničkoj visokoj školi u Zagrebu. Diplomirao je 1926, a od 1927. radi kao inženjer oficir u službi RM, gdje ostaje sve do sloma Kraljevine Jugoslavije u travnju 1941. Za vrijeme rata živio je nezaposlen u Splitu, a 1943. stupa u Mornaricu NOVJ i preuzima vodstvo Tehničke službe. Početkom listopada organizirao je tehničke stanice u Italiji (Bari, Molfetta, Monopoli i Mola di Bari), a 1944. je na Visu postao načelnik Inženjersko-tehničkog odjeljenja u sastavu Komande Mornarice NOVJ, što ostaje i poslije oslobođenja u Splitu. Demobiliziran je 1947. u činu kapetana bojnog broda. Od tada radi kao redoviti profesor brodogradnje na Tehničkom fakultetu u Zagrebu. Odlikovan je Ordenom zasluga za narod sa srebrnim zracima. — Stručni mu je rad opsežan i raznolik. Od 1927. do 1929. kao inženjer oficir bio je konstruktor, referent za brodogradnju i šef brodogradnje u Pomorskomu ratnom arsenalu u Tivtu, 1930–1936. referent za brodogradnju podmorničke flotile i ostalih jedinica eskadre. God. 1937–1939. bio je nadzorni inženjer komisije za gradnju razarača »Beograd« u brodogradilištu Loire u Nantesu u Francuskoj. Istovremeno surađuje pri projektiranju razaračâ »Zagreb« i »Ljubljana« koji su se gradili u Jadranskim brodogradilištima u Splitu. Od kraja 1939. do travnja 1941. bio je nadzorni inženjer na gradnji velikih razarača u splitskom brodogradilištu. Kao načelnik Inženjerijsko-tehničkog odjeljenja Jugoslavenske mornarice nakon rata vodio je popravke oštećenih brodogradilišta te podizao iz mora oštećene i potopljene brodove (podizanje razarača »Ljubljana« u Šibenskom zaljevu). Pod njegovim je stručnim vodstvom podignuto više od 100 potopljenih brodova. Surađivao je s Brodarskim institutom, s Jadranskim institutom JAZU, bio član uprave Jugoslavenskog registra brodova, stručni redaktor za brodogradnju u Pomorskoj enciklopediji JLZ-a te suradnik i u Vojnoj enciklopediji. U njegovoj stručnoj redakciji izišle su knjige: H. Johow i E. Förster: Priručnik za brodogradnju, Zagreb 1951. te H. Evers: Ratna brodogradnja, Zagreb 1951.

LIT.: Sergije Makiedo: Prva partizanska misija. Beograd 1963.
 
Stanko Šilović (1983)