JELIĆ, Mišo

JELIĆ, Mišo, pisac (Santovo, 17. XII. 1881 — Baja, 13. II. 1961). Završio gimnaziju u Somboru 1900, pravo diplomirao 1907. u Cluju. Od 1912. radio je kao odvjetnik u Baji. Nakon izbijanja I. svjetskog rata 1914. unovačen u austro-ugarsku vojsku, demobiliziran 1918. u činu satnika te se vratio odvjetništvu. Angažiran u kulturnom životu i očuvanju nacionalnoga identiteta Hrvata u Mađarskoj, sudjelovao je u utemeljenju Kršćanske čitaonice u Baji 1910, organizirao amaterske kazališne skupine i režirao njihove predstave (1910–36), a 1920-ih bio je potpredsjednik Bunjevačkoga i šokačkoga narodnoga odbora. Zbog političkih mu je razloga 1948. zabranjen odvjetnički rad te je osuđen na doživotni zatvor. Amnestiran je 1954. Pisao je na hrvatskom jeziku tematski raznovrsnu poeziju – ljubavnu, zavičajnu i domoljubnu liriku, balade i budnice – te pripovijesti pučke tematike. Neki od tih radova izišli su u kalendaru Danica ili kalendar za u Ugarskoj živeće Bunjevce, Šokce, Hrvate, Bošnjake, Race i Dalmatince (Budimpešta 1924–44) te u Bunjevačkim i šokačkim novinama (Budimpešta 1924). Njegova je djela skupio Ž. Mandić i objavio ih u nizu Hrvatski književnici u Mađarskoj (Budimpešta 2000).