IVAN IVANA ZAGREPČANINA

IVAN IVANA ZAGREPČANINA (Ivan Ivanović Zagrebčanin; Giovanni delle bombarde, Giovanni di Giovanni di Zagabria), ljevač (Zagreb?, prva pol. XV. st. — Siena, 1478). Sin je Ivana Zagrepčanina (Giovanni delle bombarde di Zagabria), ljevača koji je od 1432. djelovao u Sieni, Piacenzi i Bologni lijevajući topove, zvona i ukrasne predmete. Pretpostavlja se da je rođen u Zagrebu i da je 1432. s ocem otišao u Sienu te poslije naslijedio očev obrt. Oko 1460. doselio se u Bolognu. Izradivši više zvona i lumbarda, dobio je u siječnju 1467. od bolognskoga poglavarstva svjedodžbu o izvrsnosti na polju umjetnosti ljevarstva. Potom se nastanio u Sieni, gdje je 1472. imao stan i ljevaonicu i izlio više lumbarda i top. U sienskim dokumentima naziva se Giovanni da Saghabria maestro di bombarde i Giovannni di Giovanni de le bombarde di Saghabria in Sclavonia. Lijevao je i ukrasne predmete. Vjerojatno je autor brončanoga ciborija u obliku okrugla hrama s kupolom i lanternom iz 1470-ih, koji se čuva u crkvi Santa Maria di Fontegiusta u Sieni. Također mu se pripisuje u istoj crkvi sačuvana brončana škropionica položena na ruku koja izlazi iz stupa, ukrašena festonima, s natpisom OPVS IOVANNES DE LE BOMBARDE MCCCCLXXX. Potomnja je atribucija sporna, jer je I. I. Z. umro ranije, godinu dana nakon rođenja svojega sina Jerolima, rođena 1477. u Sieni, poslije sienskoga slikara poznatoga pod imenom Girolamo del Pacchia. Tezom o Ivanu Ivanovu Zagrepčaninu i sinu mu Jerolimu doktorirao je B. Šenoa 1912.