Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

ARNOLD, Đuro, pjesnik, filozof i pedagog (Ivanec kod Varaždina, 24. III 1853 — Zagreb, 22. II 1941). Preci su mu za francuske revolucije doselili iz Švicarske. Od 24 braće i sestara bio je devetnaesto dijete Ivana, poreznika, i Sofije, rođ. Vukanić. Najranije djetinjstvo proveo je u Krapini. Osnovnu školu pohađao je u Zagrebu, a gimnaziju u Varaždinu i Zagrebu, gdje je maturirao 1873. Od 1874. studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu filozofiju kao glavni te povijest i zemljopis kao sporedne predmete. Za bosanske krize bio je mobiliziran, pa se tek 1879. zaposlio kao profesor zagrebačke gimnazije. God. 1880. promoviran je u prvog doktora filozofije na Sveučilištu u Zagrebu na temelju rasprave Etika i povjest, tiskane 1879. Usavršavao se na sveučilištima u Göttingenu (1880) te u Berlinu i Parizu (1881/1882). Od 1889. ravnatelj je Kr. učiteljske škole. God. 1894. imenovan je izvanrednim, a 1896. redovitim profesorom za teoretsku i praktičnu filozofiju te pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Umirovljen je 1923. Bio je dekan Filozofskog fakulteta 1898/1899. i 1912/1913, a rektor Sveučilišta u Zagrebu 1899/1900. Dopisni je član JAZU od 1891, redoviti od 1899. te predsjednik Matice hrvatske od 1902. do 1909. Već od 1892. je počasni član Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora, Društva braće hrvatskog zmaja od 1924. i počasni građanin Krapine. — U književnosti se javio pjesmom Pri povratku (Vienac, 1873, 49). Rodoljubnim pjesmama, romancama i baladama s temama iz hrvatske prošlosti i narodne predaje (Krapinske elegije; Damjan Juda, knez dubrovački; Kata Lovićeva i dr.) te refleksivnom lirikom javljao se u publikacijama: Vienac (1873–1886, 1888–1891, 1893–1902), Hrvatska lipa (1875), Hrvatski dom (1876), Obzor (1898, 1900, 1901, 1904), Prosvjeta (1904–1913), Hrvatsko kolo (1905, 1906, 1908, 1930), Katolički list (1906, 1915, 1916), Hrvatska smotra (1907–1910, 1933), Hrvatsko pravo (1908, 1924), Koledar hrvatskoga katoličkoga narodnoga đaštva (1909, 1910), Serafinski perivoj (1909–1913), Književni prilog (1911, 1912, 1913–1915), Hrvatska (1912, 1914, 1915), Hrvatska prosvjeta (1914–1918), Naša misao (1914, 1915 ), Jeka od Osijeka (1918, 1919), Vijenac (1923, 1925, 1927), Hrvatsko pravo (1924, 1925), Omladina (1924, 1925), Hranilovićeva spomenica (1925), Selo i grad (1928/1929, 1930, 1931), Hrvatski list (1939), Novo doba (1940) i dr. Napisao je pripovijest Samo četvrt sata (Vienac, 1880, 15–18). Potpisivao se šiframa i pseudonimima: A., G. A., Gj. A., Gj. A-d, Gj. Ar., O. D., R. R., Ivančanin, Georg Arnold. Objavio je više knjiga pjesama, a za života posebnu je popularnost stekao pjesmom Domovina. Tekstovi su mu uvršteni u mnoge antologije, kalendare i zbornike. Izbor njegove lirike objavljen je na češkom, esperantu, njemačkom, slovačkom i talijanskom. Kao urednik Vienca (1889–1900) i predsjednik Matice hrvatske dao je veliku podršku književnoteoretskim postavkama »starih«. Njegovi nazori izraženi su i u besjedama na glavnim skupštinama Matice hrvatske: Umjetnost prema znanosti, Može li umjetnost zamijeniti vjeru, Jedinstvena hrvatska narodna kultura (Glas Matice hrvatske, 1906, 1908, 1909). — Kao filozofski pisac A. je bio pod utjecajem H. Lotzea a preko njega filozofske tradicije J. F. Herbarta i G. W. Leibniza. Pisao je o temeljnim pitanjima filozofije koju je definirao kao znanost o »posljednjim uzrocima i svrhama bitka« (Logika, str. 40). Zastupao je spiritualistički pluralizam. U raspravi Zadnja bića (Rad JAZU, 1888, 93) zamislio je svijet građen od mnoštva jednostavnih, nepromjenjivih dušolikih »zadnjih bića« koja su povezana dodirom i prema različnom stupnju osviještenosti hijerarhijski raspoređena, a vrhunac hijerarhije je apsolutna svijest, Bog. Prema nekim mišljenjima, A. je u kasnijim djelima – O psihologiji bez duše i Monizam i kršćanstvo (Rad JAZU, 1909, 176 i 178) – napustio ranije filozofsko stajalište. Tome nasuprot, P. Vuk Pavlović dokazivao je jedinstveni Arnoldov filozofski nazor (spiritualistički pluralizam koji potpuno ne isključuje spiritualistički monizam) što zastupaju i S. Matičević i B. Despot. Napisao je dva srednjoškolska udžbenika (Logiku i Psihologiju) koji su bili standardni udžbenici više od trideset godina. — U pedagoškom radu slijedio je Herbartove ideje. Na Arnoldov poticaj osnovan je 1896. Pedagogijski seminar za teoretsku i praktičnu izobrazbu budućih srednjoškolskih nastavnika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, u vrijeme kad takve ustanove nisu imale ni mnoge razvijenije zemlje. — Za sukoba »starih« i »mladih« o Arnoldovoj poeziji pisano je različno, od precjenjivanja (J. Hranilović, V. Filipašić, P. Grgec, F. Nikolić) do osporavanja (P. Skok, M. Marjanović, M. Dežman, Zofka Kveder). U novije vrijeme nazvan je Šenoinim i Markovićevim nastavljačem, tvorcem idealističke i romantične balade hrvatskog predrealizma. Iako kršćanski i tradicionalistički mislilac, A. je bio jedan od najistaknutijih predstavnika svjetovne filozofije u Hrvatskoj svoga doba. Kao filozofski pisac nije bio ni originalan ni plodan, ali je odigrao važnu ulogu u izgrađivanju hrvatske filozofijske terminologije. Njegovo umovanje Matičević je okarakterizirao kao »pomirljivost, držanje sredine i sklada, te visoki i nepokolebljivi idealizam«. Razvitku pedagogije u Hrvatskoj pridonio je svojim praktičkim pedagoškim djelovanjem. Kao učitelj, organizator školstva, prvi profesor pedagogije na Filozofskom fakultetu i prvi predstojnik Pedagogijskog seminara odgojio je mnoge generacije nastavnika.

DJELA: Etika i poviest. Zagreb 1879. — Logika za srednja učilišta. Zagreb 1888 (do 1923. 5 izd.). — Psihologija za srednja učilišta. Zagreb 1893 (do 1923. 7 izd.). — Izabrane pjesme. Zagreb 1899. Čeznuća i maštanja i pjesme 1900–1907. Zagreb 1907. — S visina i dubina. Zagreb 1918. — Izabrane pjesme. Zagreb 1923. — Na pragu vječnosti. Zagreb 1935.
 
LIT.: D. K.: Pesnik Đuro Arnold. Naše doba, 2(1886) br. 82 i 88. — Milivoj Šrepel: Dra Gjure Arnolda »Logika za srednja učilišta«. Vienac, 20(1888) 17, str. 268–271. — Vasilije Vujić: Psihologija za srednja učilišta. Novi vaspitač, 10(1897) 10, str. 289–291. — Dvadesetpetgodišnjica književnog rada dra Gj. Arnolda. Vienac, 30(1898) 50, str. 782. — Vilim Filipašić (Milivoj Podravski): Gjuro Arnold: Izabrane pjesme. Prosvjeta (Zagreb) 8(1900) 10, str. 316–319; 11, str. 332–335. — Milan Marjanović (M.).: Gjuro Arnold. Izabrane pjesme. Život, 1900, I/6, str. 197–198, 200. — Zofka Kveder (Z. D.): Hrvatska patriotička poezija. Mlada Hrvatska, 1(1902) 2, str. 47–51. — Branko Vodnik (-r.): O govoru predsjednika Matice hrvatske. Savremenik, 1(1906) I/2, str. 155–157. — Branimir Livadić: Ars castrata. Pokret (Zagreb), 4(1907) 108, str. 9–10. — Jovan Hranilović: Arnoldove pjesme: »Čeznuća i maštanja«. Glas Matice hrvatske, 3(1908) 8, str. 65–66; 9, str. 73–75; 10, str. 81–83; 11, str. 89–90. — Milan Ogrizović (Dr. M. O.): Gjuro Arnold: »Čeznuća i maštanja«. Hrvatska smotra, 1908, IV/13–14, str. 277–278; 15/16, str. 318–319. — Milan Marjanović: Jedinstvena hrvatska narodna kultura. Savremenik, 4(1909) 4, str. 206–208. — Fran Barac: Monizam i kršćanstvo. Bogoslovska smotra, 1(1910) 2, str. 200–202. — O. K. Ef.: Psihologija bez duše. Hrvatska straža, 13(1915) str. 473–477. — Ante Alfirević (dr. Alf.): Dr. Đuro Arnold: Psihologija za srednja učilišta. Ibid., 15(1917) 2, str. 317–318. — Jovan Hranilović: Arnoldove pjesme. Hrvatska prosvjeta, 5(1918) 11/12, str. 353–362. — Pjesnikov životopis. Izabrane pjesme (pogovor). Zagreb 1923, 121–124. — Ante Cividini: Pedagog dr. Gjuro Arnold. Nova škola, 1(1924) 1, str. 18–22. — Milan Lulić: Pedagogika Arnoldove pjesme »Domovina«. Ibid., str. 9–11. — Ferdo Nikolić: Pjesnik Gjuro Arnold. Ibid., str. 3–9. — Rudolf Horvat: Profesor dr. Đuro Arnold. Prigodom 75-godišnjice njegova života. Nastavni vjesnik, 37(1928–29) 9/10, str. 329–335. — Miroslav Krleža: Hrvatska smotra. Savremena stvarnost, 1(1933) 4, str. 65–71. — Ljubomir Maštrović: Pjesnik dr. Đuro Arnold. Hrvatska smotra, 1(1933) 2, str. 51–59. — Ivan Esih: Đuro Arnold. Uz osamdesetu obljetnicu njegova rođenja. Obzor, 75(1934) 94, str. 1. — Ljubomir Maraković: Poezija Đ. Arnolda. Hrvatska revija, 7(1934) 12, str. 617–621. — Stjepan Matičević: Đuro Arnold kao učenjak i školnik. Ibid. str. 622–632. — Pavao Vuk-Pavlović: Stvaralačkl lik Đure Arnolda. Zagreb 1934. — Petar Grgec: Arnoldov nazor o svijetu. Hrvatska prosvjeta, 22(1935) 5/6, str. 129–137. — Miroslav Krleža: Evropa danas. Zagreb 1935, 95–109. — Žarko Harambašić (ha): 85 godišnjica života pjesnika i filozofa dra Gjure Arnolda. Život i rad pjesnikov. Jutarnji list, 28(1939) 9789, str. 9. — Ivan Peršić: Političko-literarni boj prije 30 godina. Ibid., 9758, str. 17–18. — Ivan Esih: Dr Đuro Arnold. Ibid., 30(1941) 10 448, str. 20. — Emil Štampar (E. Š.): Dr. Đuro Arnold. Nastavni vjesnik, 49(1940–41) 5, str. 363–377. — (Datum rođenja Đure Arnolda.) Katolički list, 92(1941) 14, str. 167. — Pavao Vuk-Pavlović: U spomen Đuri Arnoldu. Napredak, 82(1941) 4/6, str. 165–172. — Josip Teofil Harapin: Razvitak filozofije kod Hrvata. Croatia sacra, 11–12(1943) 20/21, str. 168. — Tomo Matić: Đuro Arnold. Ljetopis HAZU, 1943, 54, str. 199–201. — Branko Despot: Filozofija Gjure Arnolda. Zagreb 1970. — Karlo Kosor: Đuro Arnold kao gospin pjesnik. Marija, 10(1972) 6, str. 248–250. — Ivan Pederin: Umjetna balada hrvatskog predrealizma. Izraz, 20(1976) 40/2, str. 285–296. — Isti: Franjo Marković i hrvatski panslavisti herderovskog kova s kraja 19. stoljeća. Ibid., 21(1977) 41/3, str. 292–311. — Potpuniju lit. o književnom radu do 1941. vidi Bibliografija rasprava i članaka JLZ, 1 i 2. Zagreb 1956 i 1957, a poslije Leksikon pisaca Jugoslavije, 1. Novi Sad 1972, 94.
 
Višnja Flego i Martin Kaminski (1983)