JIRSAK, Mirko

JIRSAK, Mirko, pjesnik, prozaik i prevoditelj (Slatina, 5. XI. 1909 — Zagreb, 1. IV. 1999). U Osijeku 1928. završio učiteljsku školu, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1936. diplomirao pedagogiju i filozofiju. Nastavnik u građanskim školama u Osijeku 1939–41. i Petrovaradinu 1941. te učiteljskim školama u Srijemskim Karlovcima 1941, Petrinji 1945, potom u Osijeku, gdje je i ravnatelj 1952–56. Od 1957. urednik kulturne rubrike Vjesnika, a od 1960. profesionalni književnik. Bio je suurednik (s I. Ladikom) časopisa Književna revija 1936. te urednik časopisa Život i škola 1952–56. i Slavonija danas 1954–57. Pjesme, eseje, književne i kazališne kritike objavljivao također u novinama i časopisima Mladost (1926–39), Književne novine (1930), Jugoslovenski dnevnik (Subotica—Novi Sad 1931–33), Hrvatski list (1934–35), Književni horizonti (1934–35), Narodna omladina (1935), Varaždinske novosti (1937–41), Svijet 7 dana (1938), Omladina (1940–41), Glas Slavonije (1952, 1955), Teatar (1956–57), Zadarska revija (1956–57, 1960, 1964, 1990), Riječka revija (1957), Vjesnik (1957, 1964, 1968–69), Književno ogledalo (1958), Mogućnosti (1962–63, 1970), Ogledi (1962–64), Telegram (1963–64, 1967–68), Filmska kultura (1964, 1968, 1970), Republika (1968), Revija (1968), Forum (1989). Motivika njegova pjesništva obuhvaća uglavnom zavičajni krajolik te njim nadahnute osjećaje. Dok su prve zbirke Pjesme (1928), Lice za oknom (1933), Sa ruba ravnice (1953) pretežno opisne, Most (1962) označuje zaokret prema kraćem stihu bez rime i sažetijem izrazu u kojem mjesto deskriptivne prevladava poetska funkcija, što u potpunosti obilježava posljednju zbirku Sadra i pijesak (1981). Roman Karneval cvrčaka (1974), prvi dio planirane trilogije (odlomak iz drugoga dijela pod naslovom Prah na tezulji objavljen je u Forumu, 1989, 7–8), tematizira slavonske građanske ambijente prije II. svjetskoga rata. Građen je na dinamičnoj naraciji, slobodnom uličnom govoru te parodičnim i grotesknim postupcima; dominiraju metafore igre i karnevala te ideje slučaja i rizika, velik broj likova i sarkastično-karikaturalni opisi kartanja, jedenja, pijenja, krabuljnoga plesa. U dramatizaciji D. Kekanovića i režiji B. Mešega uprizoren u osječkom HNK 1976. S češkoga je prevodio djela K. Čapeka (Bajke. Zagreb 1964), A. V. Friča (Zmijski otok. Zagreb 1964), D. Hamšíka (Bomba za Heydricha. Zagreb 1964), J. Nesvadbe (Obračun s doktorom Dongom; Tragovima snježnog čovjeka, oba Zagreb 1965), V. Zamarovskoga (Otkriće Troje, Tajne Carstva Hetita, oba Zagreb 1965; Bogovi i junaci antičkih mitova. Zagreb 1973. i Grčko čudo. Zagreb 1978, oba s P. Jirsakom), J. Škvoreckoga (Lavica. Zagreb 1973).