Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

IVANIŠEVIĆ, Ivan (Giovanni, Ioannes; Gioannizio Ioannitius), pjesnik i vikar (Postira, 1608 — Povlja?, 1665). Sin Vicka, bračkoga plemića iz grane obitelji nastanjene u Postirima, gdje je kršten 13. II. 1608. Filozofiju i teologiju završio u Hrvatskom kolegiju u Loretu, zatim studirao pravo u Padovi. Stekao doktorat obaju prava. Najvjerojatnije ga je 1632. biskup P. Cedulini imenovao teologalnim kanonikom i generalnim vikarom Hvarske biskupije. Nakon Cedulinijeve smrti kao kapitularni vikar upravljao biskupijom 1634–35. i pohodio Vis. Uz prekide bio je generalni vikar i za biskupa Nikole Zorzija te Vicka Milanija (spisi o njegovu djelovanju čuvaju se u Arhivu Biskupske kurije u Hvaru te u zagrebačkom Arhivu HAZU u zbirci Archivalia Brattiensia pod oznakom 65a B II Bo 11). Napustivši službu, od pol. 1650-ih župnik je u Dolu na Braču. Nakon smrti Nikole Cerinea 1660. imenovan je opatom benediktinske opatije sv. Ivana u Povljima. Zbog navodnoga propovijedanja islama, nezakonitoga podjeljivanja oprosta i posredovanja u sporovima brački su uglednici 9. VIII. 1662. mletačkomu uredu inkvizicije predali optužnicu protiv Ivaniševića, no tijek postupka nije poznat (spis se čuva u Archivio di Stato di Venezia, Santo Uffizio, b. 110). God. 1657. po narudžbi bračke općine sastavio je popis bračkoga plemstva (objavio A. Ciccarelli 1802), a bavio se i istraživanjem starina, o čem je izvijestio splitskoga nadbiskupa Leonarda Condulmera u pismu od 5. VI. 1660. Pismo mu je uz 15 komada rimskoga novca pronađenih u Škripu i prijepis dvaju natpisa poslao po svojem bratu Jurju. — U duhu dubrovačkih baroknih pjesnika objavio je čakavsku zbirku Kita cvitja razlikova od devet pjevanja (cvitova) u kojima se osmeračke sestine i dvostruko rimovani dvanaesterci izmjenjuju s prozom. U prvim trima I. pjeva o preobrazbi čovjeka od sagrješenja do pokajanja i jedinstva s Bogom, a u četvrtom prikazuje razgovor duše i raspetoga Krista. Peti sadržava prepjeve 108. psalma i Očenaša, teološke osvrte te jednu molitvu sv. Jeronima, a šesti Od privare i zle naravi ženske ženomrzačka je satira s povijesnim i legendarnim primjerima. Pod naslovom Versi od privare i zle naravi od zli xenah i s dodatkom tuđih strofa taj je cvit otisnut i samostalno – u splitskoj tiskari Marije Piperata i sina te dva puta u zadarskoj tiskari Ivana Bastiera (sva tri bez oznaka godine) – a potaknuvši u odgovorima J. Armolušića (1643) i poslije M. Arnerića (1802) jednu od prvih raspra u hrvatskoj književnosti. Najcjenjeniji, sedmi cvit Kako se petnik naučio peti osvrt je na pjesnički poziv u alegorijskom odlasku na »slovinski« Parnas i susretu s vilama. U osmom se cvitu pjeva o iznevjerenom prijateljstvu, a deveti obuhvaća poslanice, nadgrobnice i prigodnice. Dijelovi zbirke objavljeni su u knjigama Nasradin iliti Bertoldo i njegova pritanka domišljatost, himbenost i lukavština (Zadar 18572) i Kita cvitja razlikova (Beograd–Bol 1981), u Zborniku stihova XVII. stoljeća (Pet stoljeća hrvatske književnosti, 10. Zagreb 1967) te u Almanahu ilirskom (Karlovac 1823) i u časopisu Danica ilirska (1838, br. 37–44). Rukopisi najavljenih djela Govorenja osobita Svetoga Augustina, Raj zemaljski, Uzdasi od golubice i Bič od zlobnikov i licimiri vjerojatno su izgubljeni.

DJELA: Kitta cvitya razlikova. V’Bnèçih pri Marku Ginàmmu S’testirom i Priuileyem, 1642, (po L. Frischu) Venetia, 16852, (izdanje bez proznih priloga) Vende de Bortolo Occhi, (Venecija) 17033.
 
LIT.: A. Ciccarelli: Osservazioni sull’ isola della Brazza, e sopra quella nobiltà. Venezia 1802, 17–18, 101–102, 254–257. — Isti: Opuscoli riguardanti la storia degli uomini illustri di Spalato e di parecchi altri Dalmati. Ragusa 1811, 55. — Š. Ljubić: Ivan Ivaniševich. Zora dalmatinska, 2(1845) 37, str. 291–294; 38, str. 299–301; 39, str. 310–311. — Isti: Ogledalo književne poviesti jugoslavjanske, 2. Rieka 1869, 403–404. — (Isti): Arkeologička izprava. Viestnik Hrvatskoga arkeologičkoga družtva, 3(1881) 2, str. 44–47. — I. Kukuljević Sakcinski: Glasoviti Hrvati prošlih vjekova. Zagreb 1886, 206–224. — V. Ćorović: Bibliographische Notizen zu Petar Petretić, Ivan Ivanišević und Jeronim Kavańin. Archiv für slavische Philologie (Berlin), 35(1914) 3/4, str. 614–615. — M. S. Lalević: Prva raspra u našoj književnosti. Glasnik Jugoslovenskog profesorskog društva (Beograd), 13(1932) 2, str. 139–145. — I. Ostojić: Benediktinska opatija u Povljima na otoku Braču. Split 1934, 33–34. — A. Jutronić: Brački pjesnik Ivan Ivanišević. Novo doba (Split), 20(1937) 298, str. 37–38. — Isti: Krštenica pjesnika. Brački zbornik, 1940, 1, str. 130. — Isti: Pjesnik Ivan Ivanišević (1608–1665) i njegov rod. Zadarska revija, 5(1956) 2, str. 135–141. — Isti: Ivan Ivanišević i knjige vizitacija u Hvaru. Starine, 1962, 51, str. 157–197. — Isti: Ivan Ivanišević (1608–1665) i nepoznati brački pjesnici u »Kitti cvitya razlikova« iz 1642. Mogućnosti, 12(1965) 9, str. 966–969. — Croatia. Land, People, Culture, 2. Toronto 1970. — J. Mihojević: Mizoginski slučaj Ivana Ivaniševića. Croatica, 20(1989) 31/32, str. 57–76. — D. Fališevac: Muško pismo Šibenčanina Jakova Armolušića (pogovor). U: Slava ženska i protivni odgovor Jakova Armolušića Šibenčanina Cvitu šestomu. Šibenik 1993, 91, 96–99, 103–106. — J. Gospodnetić: Brač i njegovo pomorstvo. Brački zbornik, 1995, 17, str. 179, 199–200, 217–219, 234, 240, 433. — J. Mihojević: Bračke književne slike. Ibid., 18, str. 93–135. — L. Čoralić: Hrvati u procesima mletačke inkvizicije. Zagreb 2001.
 
Sanda Lucija Udier i Redakcija (2005)