IVANOVIĆ, Gracija

IVANOVIĆ, Gracija, vjerski pisac i publicist (Dobrota, 15. II. 1903 — Kotor, 20. VIII. 1983). Odgoj je stjecao u kotorskom sjemeništu pohađajući od 1914. državnu gimnaziju. Zbog bolesti morao je privatno polagati ispite u Kotoru i Dubrovniku. Maturirao je u Kotoru 1922. Bogosloviju je pohađao na Teološkom fakultetu u Ljubljani (1922–26) te u Dubrovniku na Franjevačkoj teološkoj školi. Za svećenika je zaređen 1926. Bio je župnik u Dobroti i istodobno u Ljutoj. Od 1950. obavljao je trideset godina dužnost apostolskoga administratora Kotorske biskupije. Odbio je prihvatiti biskupsku čast. Kada se 1981. povukao, Sveta stolica mu je dodijelila naslov apostolskoga protonotara. U svojoj se biskupiji isticao karitativnim radom. Objavljivao je u Hrvatskoj prosvjeti (1926, 1937, 1939–40), često pod pseudonimom M. I. (Milostislav Ivanović), Novoj Evropi (1934) i Službenom vjesniku Zagrebačke nadbiskupije (1976). U rukopisu je ostavio zbirku lirskih pjesama o pomorstvu, koje je skupio od bokeljskih pomoraca, i roman Zemlja je onoga koji je radi. Objavio je tri ciklusa propovijedi. Posebnu pozornost posvećivao je promicanju bokeljskih blaženika Gracije iz Mula, Ozane Kotorske, Leopolda Bogdana Mandića i Ane Marije Marović, kojoj je s talijanskoga preveo zbirku pjesama Stihovi. U književnim radovima prevladava socijalna i religiozna problematika njegova zavičaja.