IVANOVIĆ, Ivan Stevan

IVANOVIĆ, Ivan Stevan (Vane), publicist (Osijek, 9. VI. 1913 — London, 4. IV. 1999). Sin Ivana Rikarda, zastupnika grada Osijeka u Hrvatskom saboru 1906–18. s naprednjačke liste i člana NV SHS 1918. Polazio Westminster School u Londonu 1926–30. te 1933. diplomirao političku ekonomiju na Sveučilištu u Cambridgeu. U drugoj pol. 1930-ih radio u brodarskim poduzećima očuha B. Banca. Za II. svjetskoga rata djeluje u savezničkim promidžbenim i obavještajnim organizacijama. Nakon rata bavi se brodarskim poslovima u Velikoj Britaniji i obnavlja očuhovu flotu, a 1967. prepušta poslovanje starijemu sinu Boži. Istodobno se angažira među jugoslavenskim emigrantima protivnicima komunističkoga režima i 1949. utemeljuje u Londonu Dobrotvornu udrugu slobodnih građana Jugoslavije, kojoj je na čelu do 1974. Od 1955. predsjednik je Jugoslavenske grupe za Europski pokret, a 1963. sa skupinom disidenata (B. Vlajić, D. Tošić, D. Popović, M. Đorđević, B. Pešelj, I. Jukić, V. Predavec, M. Krek, F. Sekolec, F. Čretnik) utemeljuje u Stanstedu kraj Londona Demokratsku alternativu, zauzimajući se za uspostavu demokratskih odnosa u Jugoslaviji na temelju parlamentarnoga pluralizma, nacionalne i vjerske ravnopravnosti te izdaje nacrt za reformu jugoslavenskoga društva pod naslovom Demokratska Jugoslavija. Pod tim je naslovom objavio 1967. i 1980. zbornik, u kojem tiska i svoje članke. Osnivač je, suradnik i član uredničkoga vijeća periodika Review Studijskoga centra za jugoslovenska pitanja u Londonu. S Aleksom Đilasom uredio je zbornik Demokratske reforme (London 1982), u kojem je i njegov prilog Reforma vanjske politike, te Zbornik o ljudskim pravima (London 1983). Bio je protivnik prava na odcjepljenje južnoslavenskih naroda, nijekatelj crnogorske nacije i integralni jugoslaven, pa raspad Jugoslavije 1990-ih i osnutak samostalnih država na njezinu tlu ne interpretira u sklopu globalnih gibanja, nego kao razaranje državne tvorevine koja je mogla preživjeti uz unutarnje gospodarsko-političke reforme, o čem je 1991. uputio dva apela predsjednicima M. Kučanu, F. Tuđmanu i S. Miloševiću. Autor je autobiografskih zapisaka LX. Memoirs of a Jugoslav (1977), koje odlikuje kritički pristup britanskoj politici na Balkanu u II. svjetskom ratu, ali i jugoslavenski redukcionizam i shematski prikaz bez dubljega poniranja u povijesno-kulturološke razrožnosti sukobljenih strana te u slojevitost ratnih događaja i odnosa. Članke, intervjue, apele i razmišljanja prikupio je i objavio 1996. u knjizi Yugoslav Democracy on Hold. Uredio je i izdao knjigu Bika za rogove političara V. Vildera (London 1955). — Bio je prvak Jugoslavije u preponskom trčanju na 110 m (14,9 s) i 400 m. Kao član jugoslavenske atletske reprezentacije 1936. sudionik je polufinalne preponske utrke na 400 m na Olimpijskim igrama u Berlinu, gdje je postignuo sedmo vrijeme (54,7 s). Također je pisao o podvodnom ribolovu.