JUNČIĆ, Matej

JUNČIĆ, Matej (Grončić, Mate; Junčić Radašinović, Matko; Gionich, Gionzich, Giunzich, Joncich, Junzich; Matij Radašinov), slikar (Dubrovnik, ? — Dubrovnik, između 8. i 21. XI. 1454). Sin slikara i štitara Radašina. Vjerojatno je slikarstvo učio u očevoj radionici u Dubrovniku i u Veneciji. Spominje se u kotorskim vrelima 1441–46. i dubrovačkima 1448–54. U tom je razdoblju izveo više od 20 umjetničkih djela, većinom pala, te je jedan od prvih predstavnika dubrovačke slikarske škole. U Kotoru u listopadu 1441. ugovara izradbu poliptiha s 14 svetačkih likova za crkvu sv. Jurja na otočiću pred Perastom, u svibnju 1442. imenuje ga brat Nikola, bivši rektor kotorske škole, svojim opunomoćenikom, 1444–45. izvodi sliku za oltar Nikole Bizantija u katedrali sv. Tripuna, u studenom 1445. obvezuje se izvršiteljima oporuke Bazilija Bizantija da će izvesti po jednu sliku za crkve sv. Jakova i sv. Pavla. Na poč. 1446. spominje se kao stanovnik Kotora. U Dubrovniku 1448. sklapa više ugovora: u veljači za triptih naručitelja Vlatka Bogdanova, u ožujku za sliku kojoj će okvir pozlatiti i obojiti I. Ugrinović, u svibnju (s L. M. Dobričevićem) za poliptih glavnoga oltara dominikanske crkve (Dubrovnik, Muzej dominikanskoga samostana), u lipnju za palu u crkvi sv. Nikole te sa zlatarom Ž. Gojakovićem za reljefni lik sv. Ivana Krstitelja i kipove sv. Šimuna i Jude u katedrali. God. 1449. naslikao je brojčanik sata gradskoga zvonika, poliptih crkve sv. Petra i po uzoru na njega po jednu sliku za Matka Bogosalića i samostan klarisa. U travnju 1450. ugovara izradbu poliptiha za kapelu sv. Jeronima u franjevačkom samostanu (poslužio kao predložak za poliptih N. Božidarevića i B. Vlatkovića u franjevačkoj crkvi u Cavtatu 1495), sljedeće godine izvodi palu za franjevačku crkvu u Rijeci dubrovačkoj, u svibnju 1452. obvezuje se članovima bratovštine i stanovnicima Lopuda da će do kolovoza iduće godine izvesti poliptih prema već ponavljanom iz crkve sv. Petra. U listopadu 1453. uzima za djetića Stjepana, sina štitara i slikara R. Dragosalića. Od srpnja 1454. u crkvi Domino radi zidne slike u apsidi i poliptih glavnoga oltara po uzoru na Ugrinovićev iz crkve Sv. križa u Gružu (dovršio njegov učenik V. Rajanović). Umro je u razdoblju između sastavljanja i provedbe oporuke kojom opremu radionice ostavlja Rajanoviću, a prokuratorima crkve sv. Jurja s otočića pred Perastom devet dukata isplaćenih za sliku koju nije dospio završiti. — Problemi identifikacije Junčićevih djela nisu riješeni. Njegov arhivski dokumentiran lopudski poliptih vezuje se s poliptihom iz tamošnje crkve Gospe od Šunja i uglavnom se drži jedinim sačuvanim Junčićevim djelom. Sastoji se od 14 polja, izvorno je bio komponiran u dva reda (rastavljen 1890, danas u Župnom muzeju u Lopudu). Na središnjem je polju Majka Božja na prijestolju, s Isusom u krilu, odjevena u zlatni brokatni plašt urešen ornamentom, okružena anđelima, a pred njom klečeći donator; na ostalim su poljima uspravni svetački likovi Vlaha, Magdalene, Jeronima (?), Antuna opata, Nikole i Katarine, poprsja evanđelista te kompozicije Danijel među lavovima, Rođenje Majke Božje i Raspeće. Prema stilskim obilježjima (bizantska tradicija i gotički izraz) vezuje se uza slikarstvo mletačkoga trecenta, poglavito Paola i Lorenza Veneziana i uz Ugrinovićev poliptih (1434–35) iz crkve sv. Ante na Koločepu. God. 1987. restauratorsko-konzervatorskim zahvatom dijela poliptiha, Majka Božja sa svecima (tempera i pozlata na dasci), uklonjene su preslike S. Ferrija iz 1576. Zbog podudarnosti u mjerama Junčiću ga je prvi pripisao V. Lisičar (1931), potom Lj. Karaman (1932); uz određenu suzdržanost, to prihvaća većina naših povjesničara umjetnosti (samo Ivana Prijatelj atribuira ga Ugrinovićevoj radionici). Junčićev udio u dominikanskom poliptihu nije razjašnjen (ostaje pitanje je li ograničen samo na raskošno izrezbaren okvir); G. Gamulin ga zbog tipologije i izvedbe drži mogućim autorom dijela toga poliptiha (s likom Majke Božje) te slike Gospa od Škrpjela (Perast, crkva Gospe od Škrpjela), pripisane Dobričeviću.