Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

JUNČIĆ, Matej (Grončić, Mate; Junčić Radašinović, Matko; Gionich, Gionzich, Giunzich, Joncich, Junzich; Matij Radašinov), slikar (Dubrovnik, ? — Dubrovnik, između 8. i 21. XI. 1454). Sin slikara i štitara Radašina. Vjerojatno je slikarstvo učio u očevoj radionici u Dubrovniku i u Veneciji. Spominje se u kotorskim vrelima 1441–46. i dubrovačkima 1448–54. U tom je razdoblju izveo više od 20 umjetničkih djela, većinom pala, te je jedan od prvih predstavnika dubrovačke slikarske škole. U Kotoru u listopadu 1441. ugovara izradbu poliptiha s 14 svetačkih likova za crkvu sv. Jurja na otočiću pred Perastom, u svibnju 1442. imenuje ga brat Nikola, bivši rektor kotorske škole, svojim opunomoćenikom, 1444–45. izvodi sliku za oltar Nikole Bizantija u katedrali sv. Tripuna, u studenom 1445. obvezuje se izvršiteljima oporuke Bazilija Bizantija da će izvesti po jednu sliku za crkve sv. Jakova i sv. Pavla. Na poč. 1446. spominje se kao stanovnik Kotora. U Dubrovniku 1448. sklapa više ugovora: u veljači za triptih naručitelja Vlatka Bogdanova, u ožujku za sliku kojoj će okvir pozlatiti i obojiti I. Ugrinović, u svibnju (s L. M. Dobričevićem) za poliptih glavnoga oltara dominikanske crkve (Dubrovnik, Muzej dominikanskoga samostana), u lipnju za palu u crkvi sv. Nikole te sa zlatarom Ž. Gojakovićem za reljefni lik sv. Ivana Krstitelja i kipove sv. Šimuna i Jude u katedrali. God. 1449. naslikao je brojčanik sata gradskoga zvonika, poliptih crkve sv. Petra i po uzoru na njega po jednu sliku za Matka Bogosalića i samostan klarisa. U travnju 1450. ugovara izradbu poliptiha za kapelu sv. Jeronima u franjevačkom samostanu (poslužio kao predložak za poliptih N. Božidarevića i B. Vlatkovića u franjevačkoj crkvi u Cavtatu 1495), sljedeće godine izvodi palu za franjevačku crkvu u Rijeci dubrovačkoj, u svibnju 1452. obvezuje se članovima bratovštine i stanovnicima Lopuda da će do kolovoza iduće godine izvesti poliptih prema već ponavljanom iz crkve sv. Petra. U listopadu 1453. uzima za djetića Stjepana, sina štitara i slikara R. Dragosalića. Od srpnja 1454. u crkvi Domino radi zidne slike u apsidi i poliptih glavnoga oltara po uzoru na Ugrinovićev iz crkve Sv. križa u Gružu (dovršio njegov učenik V. Rajanović). Umro je u razdoblju između sastavljanja i provedbe oporuke kojom opremu radionice ostavlja Rajanoviću, a prokuratorima crkve sv. Jurja s otočića pred Perastom devet dukata isplaćenih za sliku koju nije dospio završiti. — Problemi identifikacije Junčićevih djela nisu riješeni. Njegov arhivski dokumentiran lopudski poliptih vezuje se s poliptihom iz tamošnje crkve Gospe od Šunja i uglavnom se drži jedinim sačuvanim Junčićevim djelom. Sastoji se od 14 polja, izvorno je bio komponiran u dva reda (rastavljen 1890, danas u Župnom muzeju u Lopudu). Na središnjem je polju Majka Božja na prijestolju, s Isusom u krilu, odjevena u zlatni brokatni plašt urešen ornamentom, okružena anđelima, a pred njom klečeći donator; na ostalim su poljima uspravni svetački likovi Vlaha, Magdalene, Jeronima (?), Antuna opata, Nikole i Katarine, poprsja evanđelista te kompozicije Danijel među lavovima, Rođenje Majke Božje i Raspeće. Prema stilskim obilježjima (bizantska tradicija i gotički izraz) vezuje se uza slikarstvo mletačkoga trecenta, poglavito Paola i Lorenza Veneziana i uz Ugrinovićev poliptih (1434–35) iz crkve sv. Ante na Koločepu. God. 1987. restauratorsko-konzervatorskim zahvatom dijela poliptiha, Majka Božja sa svecima (tempera i pozlata na dasci), uklonjene su preslike S. Ferrija iz 1576. Zbog podudarnosti u mjerama Junčiću ga je prvi pripisao V. Lisičar (1931), potom Lj. Karaman (1932); uz određenu suzdržanost, to prihvaća većina naših povjesničara umjetnosti (samo Ivana Prijatelj atribuira ga Ugrinovićevoj radionici). Junčićev udio u dominikanskom poliptihu nije razjašnjen (ostaje pitanje je li ograničen samo na raskošno izrezbaren okvir); G. Gamulin ga zbog tipologije i izvedbe drži mogućim autorom dijela toga poliptiha (s likom Majke Božje) te slike Gospa od Škrpjela (Perast, crkva Gospe od Škrpjela), pripisane Dobričeviću.

LIT.: I. Kukuljević Sakcinski: Slovnik umjetnikah jugoslavenskih. Zagreb 1858, 109. — K. Kovač: Nikolaus Ragusinus und seine Zeit. Jahrbuch des Kunsthistorischen Institutes der k. k. Zentralkommission für Denkmalpflege (Wien), 11(1917) str. 24, 51–53. — U. Talija: Gospa od Šunja na Lopudu. List Dubrovačke biskupije, 17(1917) 11, str. 119–121. — Lj. Karaman: O domaćem slikarstvu u Dalmaciji za vrijeme mletačkog gospodstva. Jadranska straža (almanah, Beograd), 1927, str. 569–571. — V. Lisičar: Lopud.Dubrovnik 1931, 42–44. — Lj. Karaman: Notes sur l’art byzantin et les Slaves catholiques de Dalmatie. L’art byzantin chêz les Slaves (zbornik), 2. Paris 1932, 368–369. — Isti: Umjetnost u Dalmaciji XV. i XVI. vijek. Zagreb 1933, 152, 162. — C. Fisković: Naši graditelji i kipari XV. i XVI. stoljeća u Dubrovniku. Zagreb 1947, 109. — Isti: Dubrovački zlatari od XIII. do XVII. stoljeća. Starohrvatska prosvjeta, S III, 1949, 1, str. 202. — J. Tadić: Građa o slikarskoj školi u Dubrovniku XIII –XVI v., 1. Beograd 1952. — C. Fisković: O umjetničkim spomenicima grada Kotora. Spomenik SAN, 1953, 103, str. 97. — Lj. Karaman: O staroj slikarskoj školi u Dubrovniku. Anali Historijskog instituta u Dubrovniku, 2 (1953) str. 116, 120–121. — A. Marinović: Lopudska Universitas. Ibid., 3(1954) str. 210. — Lj. Karaman i K. Prijatelj: O mjesnim grupama dalmatinske slikarske škole u XV. st.Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1955, 9, str. 173–174, 179. — C. Fisković: Nekoliko podataka o starim dubrovačkim slikarima. Ibid., 1956, 10, str. 142, 168. — R. Kovijanić i I. Stjepčević: Kulturni život staroga Kotora (XIV–XVIII vijek), 1. Cetinje 1957. — A. Deanović: Marginalije o modrome pigmentu u dubrovačkom slikarstvu. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1961, 13, str. 257–259, 261. — V. Đurić: Dubrovačka slikarska škola. Beograd 1963. — K. Prijatelj: Dubrovačko slikarstvo XV–XVI stoljeća. Zagreb 1968, 16–18. — G. Gamulin: Bogorodica s djetetom u staroj umjetnosti Hrvatske. Zagreb 1971, 27, 133–134. — K. Prijatelj: Dalmatinsko slikarstvo 15. i 16. stoljeća. Zagreb 1983, 20–21. — V. Marković: Slikarstvo. U: Zlatno doba Dubrovnika XV. i XVI. stoljeća (katalog izložbe). Zagreb 1987, 170–172, 175, 179, 348. — I. Fisković: Tipologija i morfologija oltarnih slika 15. stoljeća u Dalmaciji.Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1990, 29, str. 133, 144, 146–147. — Likovna kultura Dubrovnika 15. i 16. stoljeća. Zagreb 1991, 157–158, 169, 172, 195, 198, 273. — I. Prijatelj-Pavičić: Prijedlog za poliptih Ugrinovićevih iz crkve Gospe od Šunja na Lopudu. Dubrovnik, NS 2(1991) 2, str. 208–218. — N. Bezić-Božanić: Majstori od IX do XIX stoljeća u Dalmaciji. Split 1999. — S. Krasić: Dominikanski samostan u Dubrovniku. Dubrovnik 2002.— I. Fisković: Matej Junčić (?). U: Paolo Veneziano. Stoljeće gotike na Jadranu (katalog izložbe). Zagreb 2004, 160–163.
 
Višnja Flego (2005)