JUNKOVIĆ, Zvonimir

traži dalje ...

JUNKOVIĆ, Zvonimir, jezikoslovac (Zagreb, 15. VII. 1929). U Zagrebu 1948. završio klasičnu gimnaziju, 1953. studij južnoslavenskih jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu te 1968. doktorirao tezom Jezik Antuna Vramca. Asistent na katedri za dijalektologiju i povijest hrvatskoga jezika 1953–63, potom predaje na Filozofskom fakultetu u Nici. Posebice je proučavao kajkavsko narječje; u objavljenoj disertaciji (1972), uz jezičnu analizu kajkavskoga pisca iz XVI. st., monografski je opisao kajkavsku skupinu dijalekata, dokazujući da kajkavština od starine pripada hrvatskomu jeziku, te je nastojao interpretirati i slovensku građu, na što su se kritički osvrnuli J. Rigler i drugi lingvisti. Proučavanju kajkavštine posvećen je i noviji rad Dioba kajkavskih govora: porodice, tipovi i savezi (Hrvatski dijalektološki zbornik, 1982). Bavio se također čakavskim (Čakavska rič, 1973, 1; Filologija, 1982–83) i štokavskim temama (Hrvatski dijalektološki zbornik, 1985, 1), hrvatskom jezičnom poviješću (Radovi Slavenskog instituta, 1958; Poljički zbornik, 1968), akcentom, osobito akcentom standardne novoštokavštine (La linguistique, Pariz 1968, 2; Jezik, 1969–70, 1; 1977–78, 3) te drugim fonološkim pitanjima (fonološka vrijednost v, fonološka vrijednost samoglasnika r), a prinos je dao i sintaksi – sročnosti hrvatskoga književnoga jezika (Jezik, 1957–58, 1). Općelingvistički su njegovi prinosi o strukturalizmu (Kolo, 1969, 8–9) i dijakronijskoj lingvistici (Slavistična revija, Maribor—Ljubljana 1994, 2/3). Opširno se bavio i veljotskim vokalizmom (Evolution convergente et système vocalique du vegliote. Publications du Centre de recherches comparatives sur les langues de la Méditerranée ancienne, Nica 1976). U hrvatsku je lingvistiku unio metodološke stečevine lingvista kao što su R. Jakobson, A. Martinet, N. Chomsky, P. Garde, a njegov znanstveni udjel pripada najzanimljivijim suvremenim hrvatskim lingvističkim prinosima.

DJELA: Jezik Antuna Vramca i podrijetlo kajkavskoga dijalekta. Dijakronijska rasprava. Rad JAZU, 1972, br. 363.
 
LIT.: A. Šivic-Dular: Vramčev jezik in kajkavsko narečje. Jezik in slovstvo (Ljubljana), 18(1972–1973) 7/8, str. 297–298. — A. Šojat: Kajkavsko narječje u 16. stoljeću i problem njegova podrijetla. Suvremena lingvistika, 1973, 7/8, str. 73–76. — J. Rigler: Junkovićeva kajkavska teorija in slovenščina. Slavistična revija (Maribor—Ljubljana), 24(1976) 4, str. 437–465. — P. Ivić: Prilog karakterizaciji pojedinih grupa čakavskih govora. Hrvatski dijalektološki zbornik, 5(1981) str. 67–91. — M. Lončarić: Prilog podjeli kajkavskoga narječja. Ibid., 6(1982) str. 237–246. — M. Moguš: O problemima naše povijesne dijalektologije. Ibid., 9(1995) str. 11–23. — M. L. Greenberg: A Historical Phonology of the Slovene Language. Heidelberg 2000. — J. Rigler: Zbrani spisi, 1. Ljubljana 2001. — J. Lisac: Kajkavsko narječje i njegova proučavanja. Marulić, 35(2002) 1, str. 81–89.
 
Josip Lisac (2005)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

JUNKOVIĆ, Zvonimir. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 25.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/8840>.