JUNKOVIĆ, Zvonimir

JUNKOVIĆ, Zvonimir, jezikoslovac (Zagreb, 15. VII. 1929). U Zagrebu 1948. završio klasičnu gimnaziju, 1953. studij južnoslavenskih jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu te 1968. doktorirao tezom Jezik Antuna Vramca. Asistent na katedri za dijalektologiju i povijest hrvatskoga jezika 1953–63, potom predaje na Filozofskom fakultetu u Nici. Posebice je proučavao kajkavsko narječje; u objavljenoj disertaciji (1972), uz jezičnu analizu kajkavskoga pisca iz XVI. st., monografski je opisao kajkavsku skupinu dijalekata, dokazujući da kajkavština od starine pripada hrvatskomu jeziku, te je nastojao interpretirati i slovensku građu, na što su se kritički osvrnuli J. Rigler i drugi lingvisti. Proučavanju kajkavštine posvećen je i noviji rad Dioba kajkavskih govora: porodice, tipovi i savezi (Hrvatski dijalektološki zbornik, 1982). Bavio se također čakavskim (Čakavska rič, 1973, 1; Filologija, 1982–83) i štokavskim temama (Hrvatski dijalektološki zbornik, 1985, 1), hrvatskom jezičnom poviješću (Radovi Slavenskog instituta, 1958; Poljički zbornik, 1968), akcentom, osobito akcentom standardne novoštokavštine (La linguistique, Pariz 1968, 2; Jezik, 1969–70, 1; 1977–78, 3) te drugim fonološkim pitanjima (fonološka vrijednost v, fonološka vrijednost samoglasnika r), a prinos je dao i sintaksi – sročnosti hrvatskoga književnoga jezika (Jezik, 1957–58, 1). Općelingvistički su njegovi prinosi o strukturalizmu (Kolo, 1969, 8–9) i dijakronijskoj lingvistici (Slavistična revija, Maribor—Ljubljana 1994, 2/3). Opširno se bavio i veljotskim vokalizmom (Evolution convergente et système vocalique du vegliote. Publications du Centre de recherches comparatives sur les langues de la Méditerranée ancienne, Nica 1976). U hrvatsku je lingvistiku unio metodološke stečevine lingvista kao što su R. Jakobson, A. Martinet, N. Chomsky, P. Garde, a njegov znanstveni udjel pripada najzanimljivijim suvremenim hrvatskim lingvističkim prinosima.