IVEŠA, Ante

IVEŠA, Ante, političar (Premantura, 3. II. 1894 — Zagreb, 21. I. 1975). Hrvatsku klasičnu gimnaziju završio 1914. u Pazinu. Nakon početka I. svjetskoga rata stupio u časničku školu u Gorici i kao kadet služio u Galiciji, gdje je u ljeto 1915. pao u rusko zarobljeništvo. Stupio 1916. u I. srpsku dobrovoljačku diviziju, no napustio ju je nezadovoljan ponašanjem srbijanskih časnika prema vojnicima iz Austro-Ugarske. Služio 1917. u ruskoj vojsci. Priklonio se boljševicima i u Moskvi pohađao tečaj za časnike Crvene armije, na strani koje se borio u građanskom ratu 1918–21. Vratio se u Istru u rujnu 1921. te potkraj godine bio imenovan tajnikom Istarskoga pododbora Političkoga društva »Edinost« u Trstu i ostao na toj dužnosti do 1929. Pripadao liberalnoj skupini oko tjednika Istarska riječ. Fašistička vlast uhitila ga je sa skupinom tršćanskih Hrvata i Slovenaca u listopadu 1929. pod optužbom za protuzakonito djelovanje u zabranjenom društvu Đačka matica i špijunažu te je 1930. osuđen na pet godina zatvora. Amnestiran i prognan u Jugoslaviju 1933, nastanio se u Zagrebu, gdje je od 1934. namještenik u Školi narodnoga zdravlja. Objavljivao članke o položaju istarskih Hrvata pod talijanskom vlašću u Malom Istraninu (1934–36), Sokolu na Jadranu (1935), Koledaru Družbe sv. Cirila in Metoda (Ljubljana 1936) i Istri (1937–1938). U proljeće 1941. uhitili su ga Nijemci i internirali u Graz, potom u Berlin. Po povratku u Zagreb u veljači 1942. radio do umirovljenja 1956. u Higijenskom zavodu odn. Centralnom higijenskom zavodu Hrvatske (danas Hrvatski zavod za javno zdravstvo). Surađivao pri traženju i obrađivanju dokumenata o fašističkim zločinima i stanju Hrvata i Slovenaca u Istri i Trstu za potrebe razgraničenja s Italijom. Napisao priloge o Slovencima Julijske krajine (La Marche Julienne. Sušak 1945; tiskano i kao brošura La Slovénie vénitienne) te o tršćanskom hrvatskom tisku (Pazinski memorijal, 1970).