JABLANCZY, Ignácz

JABLANCZY, Ignácz (Jablanci, Vatroslav; Jabloncaj, Ignacije), pisac i pučki prosvjetitelj (? — ?, nakon 1772). U arhivskim se spisima spominje kao bilježnik Požeške županije 1752. i 1753, a B. A. Krčelić navodi ga i 1756. Nije poznato kada je napustio Požegu i došao u Beč. Ondje se upoznao s oduševljenim jozefinistom A. T. Blagojevićem, dvorskim činovnikom 1771–97. i prevoditeljem Coyerova djela Khinki (1771). U njegovu predgovoru Blagojević spominje Jablanczyja kao vrlo dobra znanca te veliča njegov naum da – unatoč poodmakloj dobi i mađarskomu podrijetlu – prevede na hrvatski Wiegandov njemački priručnik s uputama o racionalnom poljodjelstvu. Poželio je da njegov primjer slijede i ostali hrvatski pisci. Taj je poticaj u skladu sa središnjom državnom politikom, koja je promicala širenje prosvjetiteljsko-jozefinističkih ideja knjigama sastavljenima prema njemačkim predlošcima. Jablanczyjev prijevod Priručne knjige za slavonsku seljansku mladež, pisan pretežno u slavonskoj ikavici i slavonskom grafijom, objavljen je 1772. u Beču u Kurtzböckovoj tiskari. U slavonskom društveno-gospodarskom životu ta je knjižica imala plodotvornu ulogu, a prema prosudbi J. Horvata najbolja je u nizu onodobnih knjiga iz područja poučno-praktične književnosti te »tvori upravo revoluciju u gospodarskom životu hrvatskog naroda«.