JAGARIĆ, Vladimir

JAGARIĆ, Vladimir (Vlado), glumac, planinar i publicist (Zagreb, 29. VIII. 1925). Zemaljsku glumačku školu završio u Zagrebu 1945. Igrao epizodne uloge u zagrebačkom HNK od 1942, a 1945–55. profesionalno glumio (Toni u Majci K. Čapeka; Bulanov u Šumi A. N. Ostrovskoga; Sebastijan u Na Tri kralja W. Shakespearea); tajnik Drame bio 1953. Istodobno je 1951–55. redatelj u zagrebačkom Amaterskom kazalištu »Zvonko Svjetličić« (M. Ogrizović, Hasanaginica, 1953). U sezoni 1955/56. nastupao u Narodnom pozorištu u Sarajevu, potom 1956–63. u Karlovačkom kazalištu (Jožek u Gospodskom djetetu K. Mesarića, Bakonja u Bakonji fra Brni S. Matavulja i B. Kovačića, Popiva u Dundu Maroju M. Držića i M. Foteza, Andrija Pasanac u Matiji Gupcu M. Bogovića, Horvat u Krležinu Vučjaku) te u zagrebačkom Pionirskom kazalištu »Trešnjevka«, gdje je i režirao dječje predstave i priredbe (B. Ćopić, Vuk Bubalo, 1963; V. Rabadan i Ćopić, Orlovi rano lete, 1964). Od 1965. do umirovljenja 1984. angažiran je u Zagrebačkom gradskom kazalištu »Komedija«, gdje doseže glumačku zrelost igrajući Pepu Bandića i Jovicu Ježa (Ćopić, Osma ofanziva i Doživljaji Nikoletine Bursaća, obje 1966), Atenjanina (M. Krleža, Saloma, 1967) Nahuma (J. Stein i J. Bock, Guslač na krovu, 1970), Igora (F. Hadžić, Revolucija u dvorcu, 1970) i Jimmyja Everythinga (N. Škrabe, B. Senker, T. Mujičić i S. Kalogjera, O’KAJ, 1974). Uspješno je radio s djecom kao voditelj dramskih družina i redatelj. Nakon umirovljenja glumio je u nekoliko predstava u Teatru »Žar ptica« (Djed u Tulumu na kvadrat K. Tičića i Krsnik u Rabadanovu Cvijetu života, obje 1990), a od 1994. voditelj je Dramskoga studija »De eN Di«, gdje je 2001. režirao Ogledalo M. Kušeca. Istaknuo se u predstavama u kojima je do izražaja dolazila njegova temeljitost i vještina u pronicanju komičnih likova. Nastupao je u TV i radijskim emisijama. — Planinario je hrvatskim, slovenskim, bosanskohercegovačkim i najpoznatijim bugarskim planinama, a penjao se i po austrijskim Alpama te bio na Mont Blancu. Posebice je obilazio Žumberačko i Samoborsko gorje te je zaslužan za njihovo proglašenje parkom prirode. Uređivao je Biblioteku Žumberak-Gorjanci, suautor je knjige Po Žumberku i Gorjancima (1989), autor vodiča dnevnika Planinarski put Žumberkom (1990) i knjige o žumberačkom podgorju Zavičajna kronika Pribića, Dola i okolice (2001). Crtice i članke o žumberačkom pučanstvu, znamenitim planinarskim lokalitetima, o prošlosti Samoborskoga gorja, životopise poznatih planinara, priloge o povijesti hrvatskoga planinarstva i planinarskom arhivskom gradivu objavljivao je u periodicima Naše planine (1989–90; Hrvatski planinar, 1991–2001), Povijest športa (1993), Ekološki glasnik (1996), Dolenjski zbornik (Novo Mesto 1997), Lički planinar (1998) te Žumberački krijes (1999, 2001), a skupljene planinarske pjesme objelodanio u Planinarskoj pjesmarici (1987). Član je Hrvatskoga planinarskoga društva »Zagreb–Matica« od 1949, organizator planinarskih priredba, predavač i skupljač planinarske literature i značaka. Dobio je Zlatni znak (1975) i Plaketu Hrvatskoga planinarskoga saveza (1986) te Zlati častni znak slovenskoga Planinarskoga saveza 1987. Uvršten u antologiju Hrvatska planinarska književnost (1994).