JAKŠIĆ, Ante

JAKŠIĆ, Ante, pjesnik i pripovjedač (Bački Brijeg, 22. IV. 1912 — Zagreb, 30. XI. 1987). Gimnaziju završio u Somboru 1932, a hrvatski i francuski jezik diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1937. Bio je profesor hrvatskoga jezika u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Travniku 1937/38, Franjevačkoj gimnaziji na Badiji 1939. te gimnazijama u Tuzli 1939–44, Osijeku 1944/45, Belom Manastiru 1945/46, Slavonskom Brodu 1946–52, Gospiću 1952/53. i Subotici 1953–56, potom u karlovačkoj osnovnoj školi 1956/57, Srednjoj ekonomskoj školi 1957–62. te u Omladinskom muškom prihvatilištu u Zagrebu od 1962. do umirovljenja 1970. Prve pjesme objavio je 1929. u đačkom listu Travničko smilje. Poslije objavljivao u novinama i časopisima Mladost (1930–33), Omladina (1930–34), Hrvatski list (1932), Ilustrovani glasnik (1932–33), Ilustrovani karlovački tjednik (1932), Ilustrovani sarajevski tjednik (1932), Krijes (1932–33), Luč (1932–39), Naša iskra (1932), Bunjevačko kolo (1933–34), Hrvatska prosvjeta (1933, 1935–37), Hrvatska straža (1933–37), Mala mladost (1933–39), Subotička Danica (kalendar, 1933–37, 1939–41, 1943–44, 1984–86), Jadranska vila (1934), Obitelj (1934–37, 1939–41, 1943–44), Klasje naših ravni (1935–36, 1938, 1942–44), Nedjelja (1935, 1942–43), Svijest (Sarajevo 1935–36), Glasnik sv. Ante (1936–38, 1944–45), Subotičke novine (1936, 1939, 1941), Kalendar Gospine krunice (1937–43), Jadranski dnevnik (1938), Kalendar Srca Isusova i Marijina (1938–41), Hrvatski glasnik (1939–41), Napredak (1939), Hrvatska revija (1940–43), Kalendar sv. Ante (1940–44), Kultura (1940), Hrvatska mladost (1941–42), Hrvatska zemlja (1943), Glas mladih (1952), Telegram (1962), Glasnik sv. Antuna Padovanskoga (1965–66), Crkva u svijetu (1967), Danica (1967–75, 1980–86), Hrvatski književni list (1968), Katolički godišnjak (1968), Marulić (1968–69, 1971–81), Marija (1969–76, 1979–84), Glasnik sv. Nikole Tavelića (1971), Gradišće (kalendar, Željezno 1972), Kana (1974–75), Glas Koncila (1975, 1982, 1985), Naša ognjišta (1981). Temeljna obilježja njegove lirike usko su povezana s kršćanskim svjetonazorom. Mnoge su mu pjesme, oblikom često soneti, nadahnute biblijskim motivima. Proživljena vjerskoga nadahnuća, jedan je od istaknutijih pjesnika katoličke usmjerenosti. Osim poezije pisao je i prozu lirskoga ugođaja. Objavio dvije knjige pripovijedaka i romane Šana se udaje, Pod teretom ljubavi, Maturant, Neugasivi plamen, u kojima slijedi tradiciju regionalne pučke pripovijedne kršćanske moralne proze. S ruskoga je preveo roman K sreći (Zagreb 1936) Nadežde Aleksandrovne Lappo-Danilevske. Pjesme su mu prevođene na njemački, francuski, slovenski, češki i uvrštene u antologije Hrvatska duhovna lirika (Rim 1968), Iz hrvatske marijanske lirike (Zagreb 1971), Duša duše hrvatske (Mostar 1988), Skupljena baština (Zagreb 1993), Linda patria nuestra (Buenos Aires 1996), U sjeni transcendencije (Zagreb 1999), Hrvatska božićna lirika (Zagreb 2000).