JAKŠIĆ, Borivoj

JAKŠIĆ, Borivoj, fizičar (Karlovac, 1. I. 1925). Gimnaziju polazio u Karlovcu i Sarajevu, gdje je maturirao 1943. U Zagrebu diplomirao elektrotehniku 1948. na Tehničkom fakultetu i teorijsku fiziku 1950. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (PMF), na kojem je 1955. i doktorirao tezom Izborna pravila za raspade na sistem čestica sa cjelobrojnim spinom prouzrokovana zakonom o sačuvanju momenta impulsa i parnosti. Od 1949. asistent je u Zavodu za teorijsku fiziku PMF, od 1958. docent, 1961. izabran za izvanrednoga, a 1966. za redovitoga profesora. Kraće je vrijeme (1961–64) obnašao dužnost pročelnika Odjela teorijske fizike u Institutu »Ruđer Bošković«, a 1962. organizirao je prvu ljetnu školu iz visokoenergetske fizike u Herceg Novom. Usavršivao se 1953. na Victoria University of Manchester, 1958–59. u Europskom centru za nuklearna istraživanja (CERN) u Ženevi, 1964–66. na Università degli studi di Torino, 1966–68. u Institute for Advanced Study u Princetonu. Nezadovoljan znanstvenom politikom u tadašnjoj državi, 1967. odlazi iz domovine pa se nakon Princetona vraća u CERN 1968–69, potom u SAD na Massachusetts Institute of Technology do 1974, kad se zapošljava u privatnoj industriji. Glavno područje njegova znanstvenoga interesa i rada bila je relativistička kvantna mehanika i teorija polja. Radio je na izbornim pravilima za raspad mezona s obzirom na spin i paritet te na elektromagnetskim svojstvima čestica sa spinom. S V. J. Glaserom istražio je elektromagnetske strukturne funkcije fermiona, čime je nagoviještena mogućnost da su analitička svojstva tih čestica dinamičkoga podrijetla (Electromagnetic Properties of Particles with Spin. Nuovo cimento, Bologna 1957, 5). Taj je rad jedan od temeljnih na kojima je izgrađena disperzijska teorija jakih hadronskih međudjelovanja. Istraživao je i transportne pojave u kovinama, posebice električnu vodljivost pri niskim temperaturama, a bavio se i primjenom računala na kompleksne sustave. Pri kraju znanstvene karijere objavio je radove o svojstvima S-matrice u ravnini kompleksnoga angularnoga momenta. Radove je objavljivao u periodičnim publikacijama Glasnik matematičko-fizički i astronomski (1954–55, 1957–58), Physical Review (New York 1956, 1961), Nuovo cimento (1957–59), Acta physica Austriaca (Beč 1963), Communication in Mathematical Physics (Berlin 1966), Journal of Mathematical Physics (New York 1966). Suradnik je u udžbeniku I. Supeka Teorijska fizika i struktura materije, 2 (Zagreb 1964³, 1977⁴, 1990⁵).