JANKOVIĆ

traži dalje ...

JANKOVIĆ (Janković Daruvarski), plemićka obitelj s posjedima u Požeškoj županiji i u Ugarskoj. Kralj Rudolf II. Habsburgovac dodijelio je 1588. plemstvo Mihovilu (1551–1622) i njegovoj braći, sinovima Jurja (Đuro), za zasluge u borbama protiv Turaka. Prema J. Kempfu (1929), Mihovil je bio zarobljen u borbama kraj Kanizse, a nakon oslobađanja preselio se u Zvornik; njegovi potomci Đuro, Josip i Franjo (1646–1738) bili su članovi franjevačke Provincije Bosne Srebrene. Praocem slavonskih Jankovića drži se Bonaventuru. Zanimanjem krznar, doselio se 1695. u Pečuh, gdje je obavljao dužnost senatora. Kralj Karlo VI (III) Habsburgovac potvrdio mu je 1722. plemstvo. Njegov sin Nikola (1695–1732) bio je oženjen Katarinom Adamović Čepinskom. Pridjevak Daruvarski dobio je Nikolin sin → ANTUN JANKOVIĆ DARUVARSKI, koji je oko 1765. stekao posjede Sirač, Pakrac i Podborje (poslije Daruvar) te ondje postavio temelje obiteljskomu vlastelinstvu. Njegov brat Ivan (1731–1798) sudjelovao je kao kapetan u Sedmogodišnjem ratu, 1768. bio je podžupan Požeške županije, 1783. njezin zastupnik u Hrvatskom saboru, a 1790. izaslanik Hrvatskoga sabora na zajedničkom saboru u Budimu. Od 1777. bio je vlasnik vlastelinstva Stražemana, a nakon bratove smrti 1789. naslijedio je sve njegove posjede. God. 1794. omogućio je osnivanje staklane u Pakracu, a na njegovu stražemanskom posjedu bila je razvijena proizvodnja svile. Dvorskim savjetnikom imenovan je 1794. Iz braka s prvom ženom Anom Barbarom Brnjaković imao je sina Izidora (1789–1857) i kćer Katarinu (1765–1821), udanu za Ivana Pejačevića, te osmero djece umrle u ranoj mladosti, a iz drugoga braka s Alojzijom Festetić kćer Julijanu (u. 1810). Izidor je bio oženjen Eleonorom Pejačević, a u posjed vlastelinstava došao je 1813. nakon više parnica s očevom drugom ženom. Naslov kraljevskoga komornika dobio je 1815. God. 1825. zastupao je Požešku županiju na saboru u Požunu. Unaprijedio je gospodarstvo na svojim posjedima; prema navodima iz njegove oporuke, prihodi su se na vlastelinstvima uvećali nekoliko puta. Bio je jedan od najbogatijih ljudi u Požeškoj županiji. Dao je podignuti mnoge gospodarske zgrade i izgraditi vinske podrume, u Stražemanu je dao graditi dvorac, u Lipiku 1839–50. postavljao temelje današnjim toplicama i lječilištu, u Daruvaru, kojemu je 1837. priskrbio status trgovišta, dao je 1840. sagraditi pivovaru, a o njegovu trošku reguliran je i tok rijeke Ilove. Kako bi unaprijedio opustjela područja, u požunskim je novinama pozivao majstore iz njemačkih zemalja, Češke i Ugarske da se nasele u Daruvaru i okolici. Njegov sin, političar → JULIJE JANKOVIĆ DARUVARSKI, imao je kćeri Mariju (1855–1918), udanu za Belu Adamovića Čepinskoga, i Anu Elizabetu (1859–1926), posljednju pripadnicu obitelji, koje su se posvetile karitativnomu radu. — Gospodarskim, kulturnim i društvenim djelovanjem obitelj je u razdoblju XVIII–XX. st. pridonijela razvoju daruvarskoga, pakračkoga i požeškoga kraja. Njezini pripadnici isticali su se uzornim vođenjem vlastelinstava, razvijali su stočarstvo i poljodjelstvo (o tom svjedoče i nagrade za žitne proizvode, grožđe, vino i rakiju na gospodarskoj izložbi u Požegi 1863), poticali otvaranje manjih manufaktura (1801. osnovana je staklana u Jankovcu, a ona u Ivanovu Polju prvi se put spominje 1804), naseljivanje stranih obrtnika (u Daruvaru i Pakracu djeluju njemački suknari i bojitelji) i drugih radnika (osobito Čeha) na poslovima krčenja šuma i gradnje putova, čime je započelo njihovo znatnije nastanjivanje na tom prostoru. Poticali su razvoj školstva te podupirali mnoge kulturne ustanove i projekte. Njihovom zaslugom u Daruvaru se razvilo termalno lječilište; najstarija »Antunova kupelj« izgrađena je na rimskim temeljima 1772, a »Ivanovu kupelj« njemu u spomen 1810–19. dali su graditi druga žena i sin Izidor. Središte obiteljskoga vlastelinstva bio je barokni dvorac u Daruvaru, građen 1771–77, obnavljan 1868–70 (danas je ondje gimnazija), a posjedovali su i dvorce u Stražemanu, Pakracu i Csepregu. Crkva Sv. Trojstva u Daruvaru izgrađena je 1764. kao obiteljska kapela; osim ondje, obiteljske grobnice imali su u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Pakracu, kapelicama sv. Jurja i sv. Mihaela u Stražemanu te u Csepregu. Prvotni grb Jankovića – srebrni ždral s kamenom kuglom u podignutoj desnici – dobio je novu inačicu 1772, podjelom grofovskoga naslova Antunu, te 1857, umetanjem elemenata obiteljskoga grba Julijeve žene Lujze Montbel. Obiteljska ostavština čuva se u Gradskom muzeju Požega.

LIT.: I. Nagy: Magyarország családai czimerekkel, 5. Pest 1859, 300–302. — I. Bojničić: Der Adel von Kroatien und Slavonien. Nürnberg 1899, 76. — E. Laszowski: Matica plemstva županije Požeške, Srijemske i Virovitičke 1745.–1902. Zagreb 1903, 32. — A. Cuvaj: Građa za povijest školstva kraljevinâ Hrvatske i Slavonije, 1–2, 4–5. Zagreb 1910; 7. 1911. — J. Kempf: Požega. Požega 1910 (pretisak Požega—Jastrebarsko 1995), 178–179, 223, 229–231, 237–240, 243, 251, 253–255, 258–259, 262, 268, 288, 290–291, 294–303, 306–308, 310, 435–436, 575, 580–581, 592. — M. Ettinger: Stogodišnjica daruvarske župe (1821–1921). Zagreb 1922, 8–10, 16–17, 21–22. — J. Kempf: Četiri pisma Ivana pl. Kukuljevića Sakcinskoga. Narodna starina, 3(1924) 8, str. 214–217. — Isti: Iz prošlosti Požege i Požeške županije. Požega 1925–1926, 14, 16–17, 30–31, 35–36, 140, 146–147, 170, 175–176, 185–187, 199. — Isti: O grofovskoj porodici Jankovića–Daruvarskih. Vjesnik Kr. državnog arkiva u Zagrebu, 4(1929) str. 141–157. — Gj. Szabo: Iz prošlosti Daruvara i okolice. Narodna starina, 11(1932) 28, str. 90–94. — J. Kempf: Dnevnik Ane Jelisave Janković posljednje iz grofovske porodice Jankovića Daruvarskih. Slavonska Požega 1933. — R. Horvat: Slavonija, 1. Zagreb 1936 (pretisak Vinkovci 1992, 92–93, 107). — S. Gavrilović: Pisma episkopa J. Putnika o seljačkom pokretu u Slavoniji 1815–1816. Historijski zbornik, 15(1962) str. 244–245, 247–253, 256. — Zaključci Hrvatskog sabora, 9. Zagreb 1974; 11–12. 1976–1980. — Daruvar. Zagreb 1975, 10–12, 22, 24–27, 60, 73–74, 81–82, 91–95, 130, 132, 136, 159–162, 179–180, 187, 193, 197, 200, 205. — I. Mažuran: Plemićke diplome u muzejima Slavonije. Vjesnik Muzeja Požeške kotline, 2–3(1979) str. 148, 157–159. — M. Atlagić: Grbovi plemstva u Slavoniji 1700–1918. Čakovec 1982, 67–69. — A. Horvat, R. Matejčić i K. Prijatelj: Barok u Hrvatskoj. Zagreb 1982. — T. Đurić i D. Feletar: Stare građevine istočne Hrvatske. Varaždin 1983, 49, 51, 66, 71. — I. Karaman: Privredni život Banske Hrvatske u doba ilirskog pokreta. Acta historico-oeconomica Iugoslaviae, 13(1986) str. 89, 97–98. — M. Obad Šćitaroci: Perivoj Lipik. Lipik 1988, 7–8. — I. Karaman: Privredni život Banske Hrvatske od 1700. do 1850. Zagreb 1989. — F. Potrebica: Obitelji i osobe koje su imale veliku ulogu u Požeškoj županiji u događajima 1848–1849. Osječki zbornik, 20(1989) str. 101–102. — I. Karaman: Industrijalizacija građanske Hrvatske (1800–1941). Zagreb 1991. — V. Brajković: Grbovi, grbovnice, rodoslovlja. Zagreb 1995, 37, 149. — M. Piller i L. Mitterpacher: Putovanje po Požeškoj županiji u Slavoniji 1782. god. Osijek 1995. — I. Karaman: Požega u srcu Slavonije. Jastrebarsko 1997. — M. Obad Šćitaroci i B. Bojanić-Obad Šćitaroci: Dvorci i perivoji u Slavoniji. Zagreb 1998, 27, 29, 41, 114–121, 239–241, 274–277, 328, 358, 368–369, 394. — J. Zelić: Svilogojstvo i svilarenje s osvrtom na požeški kraj. Zlatna dolina, 4(1998) str. 159, 164. — M. Sohr: Huehnova litografija kupelji Daruvar. Ibid., 6(2000) str. 107, 109, 112. — Isti: Daruvar – povijesna gradska jezgra. Ibid., str. 121, 130–133, 136–137. — Daruvar u slici i riječi. Daruvar 2002, 7, 9, 11–14, 17–18, 20–21, 24, 47–49, 57, 59, 61, 64–65, 86, 99, 106, 108, 126–127.

Milan Vrbanus (2005)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

JANKOVIĆ. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 23.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/9116>.