JANKOVIĆ, Vladimir

JANKOVIĆ, Vladimir, pedagog i športski djelatnik (Bjelovar, 9. IV. 1903 — Zadar, 24. I. 1979). Gimnaziju završio u Bjelovaru 1922. Usavršivao se na Visokoj školi za tjelesno vježbanje u Berlinu 1931–32. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1936. diplomirao pedagogiju i psihologiju te doktorirao 1947. tezom Tjelesni odgoj na osnovi razvojnih stupnjeva. Radi u Zagrebu 1930/31. kao privremeni učitelj gimnastike u Državnoj ženskoj učiteljskoj školi i 1931/32. u Prvoj muškoj realnoj gimnaziji, u kojoj je 1933–40. učitelj vještina. Tijekom 1941. i 1945/46. predaje pedagogiju i psihologiju tjelesnoga odgoja na Višoj fiskulturnoj školi, 1946/47. tjelesno vježbanje u IX. gimnaziji, a 1948–58. pedagoške predmete na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu. God. 1958. postaje izvanrednim, a 1962. redovitim profesorom opće pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zadru, gdje je njegovim nastojanjem utemeljen poseban studij pedagogije. Voditelj je katedre i pročelnik novoosnovanoga Odsjeka za pedagogiju do umirovljenja 1972. — Kao tjelovježbeni profesor i trener obogaćivao je sokolske vježbe i švedsku gimnastiku funkcionalnim sadržajima te promicao uvođenje velikoga rukometa u srednje škole i športske klubove. Baveći se teoretskom, povijesnom i pedagoškom problematikom tjelesnoga odgoja, analizira psihofizičke mogućnosti učenika (Razvojni stupnjevi učenika, Zagreb 1947), ističe značenje športa i natjecateljskih igara za razvoj tjelesnih sposobnosti (Fizički odgoj školske omladine u periodu puberteta, Zagreb 1948), piše o školskim i izvanškolskim oblicima tjelesnoga odgoja djece i mladeži, o športskim i tjelovježbenim aktivnostima u suvremenom nastavnom i izvannastavnom procesu te o antropološkim značajkama tjelesnoga vježbanja (Tjelesno vježbanje u školi i formiranje karaktera, 1950), a svoje spoznaje o tjelesnom odgoju sintetizira u Općoj pedagogiji (suautor, Zagreb 1951, više izd. do 1979). Uočava oskudnost stručne literature u području športske i tjelesne kulture (Stručna literatura o fizičkom odgoju u Hrvatskoj do Prvog svjetskog rata, Zagreb 1953) te se zauzima za ujednačenost tjelovježbenoga i športskoga nazivlja (Analiza osnovnih pojmova i naziva u fizičkoj kulturi, Beograd 1954). Sustavno je razradio teoriju odgoja u slobodnom vremenu i pedagogiju slobodnoga vremena u knjizi Slobodno vrijeme u suvremenoj pedagoškoj teoriji i praksi (1967) te u poglavljima Pedagoška problematika slobodnog vremena u 2. svesku Pedagogije (Zagreb 1968, 1969) i Odgoj u slobodnom vremenu (Pedagogija. Zagreb 1971, 1973, 1978). Bavio se i izvanškolskim odgojem djece i mladeži (Faktori odgoja u suvremenome društvu. Zadar 1960) te surađivao u periodicima Glasnik jugoslovenskog profesorskog društva (1932–33), Napredak (1940; Pedagoški rad, 1951, 1954, 1956, 1961, 1969, 1971, 1974), Savremena škola (Beograd 1951–54, 1956; Pedagogija, 1963–64, 1971), Pedagoška stvarnost (Novi Sad 1959) i Zadarska revija (1960, 1968). God. 1971. dobio je Nagradu »Ivan Filipović«.