JANKOVIĆ DARUVARSKI, Antun

JANKOVIĆ DARUVARSKI, Antun (Jankovich, Jankovics, Janković, Jankovits; Antal), veliki župan (Pečuh, 5. V. 1729 — Budim, 16. VIII. 1789). Pravo i filozofiju studirao na nekoj isusovačkoj akademiji u Ugarskoj oko 1750. Zauzimanjem pokrovitelja J. A. Ćolnića, 1754. postao odvjetnikom Virovitičke županije. God. 1756. promaknut je u bilježnika, 1758. u podžupana Požeške županije, a 1760. proglašen kr. savjetnikom. Za zasluge u javnom djelovanju 1765. stekao pridjevak Daruvarski (de Daruvár), nakon što je prema ždralu iz obiteljskoga grba promijenio naziv mjesta Podborja u Daruvar (ždralov grad ili dvor). Postao 1767. članom novoosnovanoga Hrvatskoga kraljevskoga vijeća i njegovim savjetnikom za pitanja svilarstva i upravljanja pobožnim zakladama. Kako je sjedište Vijeća prvotno bilo u Varaždinu, 1768. primljen je među varaždinske građane. God. 1770–85. bio je veliki župan Požeške županije. U međuvremenu mu je 1772. dodijeljen nasljedni grofovski naslov, 1781. stekao je naslov tajnoga savjetnika, a 1782. imenovan je prisjednikom Stola sedmorice u Budimu, kojemu je predsjedao od 1787, kada je imenovan i kr. tavernikom. Bio je član više kraljevskih povjerenstava. God. 1778. predsjedao je pravoslavnomu sinodu i sastavio novi pravilnik kojim je dvor želio regulirati obavljanje nekih obreda u pravoslavnoj crkvi, 1781. u Srijemskim Karlovcima nadgledao izbor metropolita Mojsija Putnika, a 1784. aradskoga i bačkoga biskupa. Zauzimao se za pripajanje Banata Ugarskoj. Sudjelovao je u smirivanju protuugarskoga seljačkoga ustanka u Transilvaniji 1784–85. i o njemu proveo uspješnu istragu, zbog čega je 1785. bio odlikovan Srednjim križem Reda sv. Stjepana i nagrađen naslovom kr. rizničara. Potkraj života obnašao dužnost velikoga župana Srijemske županije. Pokopan je na obiteljskom imanju Csepreg u Županiji Vas. — Zauzimao se za razvoj svilarstva, ovčarstva i voćarstva moderniziravši slavonska vlastelinstva Pakraca, Sirača i Daruvara te cijelu Požešku županiju, u kojoj je 1759. dao izgraditi popločanu cestovnu mrežu. Kako bi ubrzao gospodarski razvoj, naseljivao je svoja vlastelinstva i davao povlastice obrtnicima, manufakturistima i poljodjelcima iz njemačkih država te Češke i Ugarske. Obnovio je daruvarske toplice 1772. i učinio ih poznatim lječilištem. Njegov dvorac sa 60 soba u Daruvaru, koji je gradio 1771–77, ubrajao se među najljepše u Monarhiji, a umijeće njegova upravljanja županijom i znatne promjene uočili su i pohvalili već suvremenici. Prirodoslovci M. Piller i L. Mitterpacher posvetili su mu spis Iter per Poseganam Sclavoniae provinciam mensibus Junio, et Julio anno 1782 (Budim 1783), a pjesnik J. Krmpotić spjevao opsežnu prigodnicu Radost Slavonie nad priusvishenim i prisvietlim Gospodinom Knezom illiti Grofom Antunom Jankovichem (Beč 1787). Cjelokupan njegov rad izraz je prosvjetiteljskoga nastojanja i uvjerenja da se karijera gradi javnim djelovanjem. Arhivsko gradivo o njem čuva se u Gradskom muzeju u Požegi.