JURČIĆ, Vladimir

JURČIĆ, Vladimir, književnik, kritičar i publicist (Bjelovar, 24. IX. 1910 — ?, VI? 1945). Školovao se u Bjelovaru, Gospiću, Senju, Vinkovcima i Zagrebu, gdje je 1930. završio klasičnu gimnaziju i 1934. slavistiku na Filozofskom fakultetu. Bio je gimnazijski profesor u Gospiću 1938–41. i Sarajevu 1941–45. God. 1945. vratio se u Zagreb i u svibnju izbjegao u Austriju, no zarobljen je te poslije – kako svjedoči Enver Čolaković (D. Horvatić) – odveden iz maksimirskoga logora, a – prema izjavi njegova brata Zvonimira (Marica Kurtak i V. Strugar) – ubijen je kraj jame Jazovke. — U listovima Mladost (1928–32), Omladina (1928–40), Novi behar (1929–36), Sfinga (1929–30), Zagonetka (1929) i Sfinga. Rebus (1930) javljao se uglavnom zagonetačkim prilozima – najviše dopunjaljkama i premetaljkama – od kojih su neki pretiskani u knjigama J. Budisavljevića Tumač zagonetaka (Zagreb 1933) i M. Šanteka Zagonetke anagram i palindrom (Bjelovar 1975). Više od 500 prikaza, kritika i članaka o hrvatskim književnicima XIX. i XX. st. (S. Vraz, A. Šenoa, E. Kumičić, A. G. Matoš, J. Polić Kamov, U. Donadini, A. Cesarec), pjesama i crtica objavio je u periodicima Književne novine (1930–31), Zlatni klas (1930), Danica (1931–34, 1936), Evolucija (1931–33, 1936), Hrvatska prosvjeta (1931–32), Ilustrovani tjednik (1931), Venac (Beograd 1931–32), Zora (1931), Hrvatska revija (1932–33, 1935–38), Hrvatsko kolo (1932–37), Jadranska vila (1932), Književni krug (Smederevo 1932), Seljački dom (1932), Stožer (1932, 1935), Vihor (1932), Hrvatski list (1933–35, 1937, 1939, 1941), Jugoslovenski dnevnik (Subotica—Novi Sad 1933), Kronika (1933), 15 dana (1934), Glas omladine (1935–36), Napredak, kalendar (1935–39, 1941), Književna revija (1936), Književni glas (1936–37), Muslimanska svijest (1936), Obzor (1936–37), Hrvatski dnevnik (1937), Novosti (1937), Savremenik (1937–38), Virovitičan (1937), Književnik (1938–39), Slobodna misao (Toronto 1938) i Varaždinske novosti (1939–40) te Čehoslovačkom zborniku (Zagreb 1938). Tiskana također u samostalnim (U metropoli, 1932; Svijetli vidici, 1940) i skupnim (Lirika 1932, 1932; Ogledalo vremena, 1936) zbirkama, njegova je lirika isprva bila socijalna, uglavnom deskriptivna – prema sjećanjima V. Mađarevića, »ljevičarskim« je književnim krugovima pripadao ne samo poetički nego i djelovanjem u skupini »Akcija« – no potkraj 1930-ih dobiva rodoljubnu i religioznu sastavnicu te bogatiji izraz (Horvatić), iako – prema sudu I. Božičevića – u cjelini vrlo rijetko doseže poetsku vrsnoću. U to doba zapaženiji su Jurčićevi prinosi proučavanju društvenoga konteksta suvremene književne proizvodnje: dokumentirana, ali polemična i u tumačenjima nerijetko jednostrana knjiga Kako su umirali hrvatski književnici i umjetnici (1936), brošure Hrvatska književna kritika (Zagreb 1937) i Prognani Matoš (Zagreb 1937) te biobibliografsko-knjižarski pregled Hrvatski književni kalendar (1940–41), koji je sastavio s R. Simeonom. Za boravka u Sarajevu učestalo je nastupao na radiju i surađivao u periodicima Novi behar (1941–42), Sarajevski novi list (1941–45; od 1942. Novi list), Književni tjednik (1942), Naraštaj slobode (1942–43, urednik 1942), Osvit (1942–44), Sarajevska hrvatska pozornica (1942–44), Hrvatska misao (1943–44, urednik 1944), Hrvatska rieč (1943), Hrvatski krugoval (1943, 1945), Novine (1943), Hrvatski sjever (1944), Vrhbosna (1944) i kalendaru Narodna uzdanica (1943–45), posvećujući dodatnu pozornost hrvatskim književnicima iz BiH te kazališnim, glazbenim i likovnim događajima. Osvrtao se i na politička i ratna zbivanja, kadšto izravno, češće u borbenoj pa i propagandističkoj poeziji. Zanimanje za Jurčićeva djela obnovili su 1990-ih I. Alilović i Horvatić (priredio 1993. izbor pjesama Vječna straža) te M. Kurtak i Strugar, koji su u svojoj knjizi Ogledalo vremena (1999) pretiskali i dio njegova publicističkoga opusa. Pjesme su mu uvrštene u antologije Mila si nam ti jedina (Zagreb 1998) i Pobratimstvo lica u nemiru (Split 2000), a rukopisi četiriju pjesama čuvaju se u NSK u Zagrebu. Služio se pseudonimima i šiframa Cinemax, Đuro Vladičić, Eugen Tisovac, Rimid Alvčić Rujev, Theatralis, Vej, VJ., -VJ- i Vrhbošnjanin.