Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

JURJEVIĆ, Atanazije (Georgiceo, Georgiceus, Jurievich-Dalmata; Athanas, Athanasius), skladatelj, pisac i diplomat (Split, o. 1590 — Beč?, o. 1640). Stariji hrvatski povjesničari njegovo su prezime prevodili Georgievich, Georgijević, Georgičević ili Grgičević. Školovao se u Splitu i Ljubljani, gdje je 1607–08. bio asistent i prefekt na Isusovačkom kolegiju. Na Filozofskom fakultetu Isusovačkoga sveučilišta u Grazu diplomirao filozofiju 1611, potom dvije godine studirao pravo na Sveučilištu u Beču i istodobno bio tajnik bamberškoga biskupa. Zbog njegove visoke izobrazbe i izvrsnoga poznavanja slavenskih jezika, car Ferdinand II. imenovao ga je savjetnikom te mu povjerio više poslaničkih misija u Rusiji i Poljskoj. God. 1626. car ga je poslao uBosnu kako bi pohodio marijansko svetište u Olovu i donio kopiju čudotvorne Gospine slike. Putovanje je iskoristio za potajno istraživanje prilika u Slavoniji, Bosni i Ugarskoj za turske vladavine, o čem je caru podnio izvješće Relatione data all’imperatore dal signor Athanasio Georgiceo del viaggio fatto in Bosna l’anno 1626. Rukopis, koji se čuva u Arhivu Kongregacije za širenje vjere u Rimu (Scritture riferite nei Congressi,Dalmazia Miscellanea, Volumen 3), objavili su M. V. Batinić 1885. i I. G. Tóth 2003. Za zasluge je 1629. nagrađen imanjem Švarča kraj Karlovca. Oko 1630. živio je u Grazu, Beču, Rijeci i Zagrebu. Odgajan u protureformacijom usmjerenoj isusovačkoj školi, pisao je religiozna literarna djela na čakavsko-ikavskom dijalektu, Prilike i promišljenja sarca človičanskoga i Naslidovanja duhovna u kojih se uzdarži način kako bi moga svaki dobar karstjanin svaki dan i u koje vrieme Boga i stvorca moliti, koja je objavio u Beču 1633. Na hrvatski je preveo djelo Tome Kempenca De imitatione Christi (Od naslidovanja Isukarstova), 1–4 (Beč 1629). Veliku ulogu ima u povijesti hrvatske glazbe kao autor prve tiskane notirane pjesmarice na hrvatskom jeziku namijenjene izvedbi solo-glasa uz pratnju orguljskoga continua. Pjesmarica Pisni za najpoglavitije, najsvetije i najveselije dni svega godišća složene: i kako se u organe s jednim glasom mogu spivati, napravljene (Beč 1635) sastoji se od 12 monodijskih pjesama uz pratnju nešifriranog orguljskoga continua, za koje je glazbu skladao sam Jurjević. Misli se da je i autor tekstovnih predložaka, iako za neke od pjesama (Milost Duha Svetoga, O Duhu Svetomu, Isus ki je za nas trpil) postoje inačice i u starijim hrvatskim rukopisnim molitvenicima. Sedam je pjesama posvećeno liturgijskomu razdoblju od Adventa do Svih svetih, a ostalih pet marijanskim blagdanima. Jedna od njih, Zdrava budi sad u raju, sadržava akrostih Zdravo Marijo, milosti puna, blagoslovljena Ti. Stihovi su većinom slobodne pjesničke tvorevine koje aktualiziraju evanđeoske prizore navještenja, rođenja i uskrsnuća Isusa Krista ili tumače dogmatske članke vjere. Jedino je pjesma Zdrava budi sad u raju parafraza molitve Zdravo, Marijo. Napjevi su strofni, jednostavne i lako pamtljive melodijske linije, a tekst pretežno obrađen silabički. U osnovi su skromne umjetničke vrijednosti, namijenjeni pjevanju puka u crkvi. U nas su sačuvana tri primjerka te ranobarokne zbirke hrvatske crkvene monodije, a dva su poznata samo po naslovu. Najpotpuniji primjerak čuva se u Metropolitanskoj knjižnici (HDA; MR 29 562), a nepotpuni primjerci u NSK (RIID-8-106) i jedan (pronađen 1998) u Muzeju franjevačkoga samostana u Krapnju. Jedan je po naslovu poznati primjerak pripadao splitskoj plemićkoj obitelji Pavlovića, a drugi je onaj što ga je citirao H. Federhofer (1955). Objavljeno je i nekoliko suvremenih izdanja pjesmarice: Hrvatska crkvena pjesmarica iz g. 1635 (Zagreb 1915, uredio J. Mantuani, p. o. iz Sv. Cecilije); Iz renesanse u barok. U: Spomenici hrvatske glazbene prošlosti, 2 (Zagreb 1971, uredio L. Županović); Glazbeni barok u Hrvatskoj (barokna monodija u Hrvatskoj s početka 17. stoljeća) (Osor 1986, uredio E. Stipčević); Barokna monodija. U: Renesansna i barokna glazba u Hrvatskoj (Zagreb 1999, uredio E. Stipčević). Šest pjesama iz zbirke snimljeno je na CD Te Deum laudamus (Collegium pro musica sacra, Zagreb 2002).

LIT.: F. M. Appendini: Notizie istorico-critiche sulle antichità, storia e letteratura de’ Ragusei, 2. Ragusa 1803, 251. — Š. Ljubić: Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia.Vienna—Zara 1856, 141. — M. V.Batinić:Njekoliko priloga k bosanskoj crkvenoj poviesti.Starine, 1885, 17, str. 117–122. — H. Federhofer: Georgiceus Athanasius. U: Die Musik in Geschichte und Gegenwart, 4. Kassel 1955, 1774–1777. — M. Kombol: Povijest hrvatske književnosti do narodnog preporoda. Zagreb 1961, 229. — M. Konjevod: Pismo Splićanina o Turcima. Vjesnik, 32(1971) 28–30. XI, str. 12. — L. Županović: Stoljeća hrvatske glazbe. Zagreb 1980, 69–72. — J. Andreis: Povijest glazbe, 4. Zagreb 1989, 109–111. — E. Stipčević: Hrvatska glazbena kultura 17. stoljeća. Split 1992, 93–95. — J. Mihojević: Bogorodica u hrvatskom pjesništvu od 13. stoljeća do kraja 19. stoljeća. Zagreb 1994, 368–375. — E. Stipčević: Habent sua fata libelli – »Pisni« (1635.) Atanazija Jurjevića. Arti musices, 1995, 26/1, str. 65–72. — Isti: Glazba iz arhiva. Studije i zapisi o staroj hrvatskoj glazbi.Zagreb 1997, 95–105. — M. Demović: Hrvatske pučke crkvene tiskane pjesmarice s napjevom. Zagreb 2001, 85–96.— I. G.Tóth: Na putu kroz Slavoniju pod krinkom (1626.). Putovanje dalmatinskog humanista Atanazija Jurjevića (Georgiceo) – novi rukopis i nova interpretacija. Scrinia Slavonica, 3(2003) str. 95–120.
 
Hana Breko (2005)