HUNYADI, Ladislav

HUNYADI, Ladislav (Hunyadi László, Ladislaus de Hunyad), hrvatski ban i ugarski velikaš (?, 1431? — Budim, 16. III. 1457). Stariji sin I. Hunyadija i Elizabete Szilágyi, brat kralja Matije Korvina. Prema petrovaradinskom sporazumu njegova oca i srpskog despota Đurđa Brankovića od 1448. trebao se oženiti despotovom unukom Elizabetom Celjskom te ga je zbog toga despot zadržao u Smederevu kao taoca. U proljeće 1450. izbavljen je iz despotova zatočeništva, a taj je dio sporazuma sljedeće godine preinačen. Do braka nisu dovele ni njegove zaruke s Anom, kćeri palatina L. Gorjanskog, sklopljene u okviru velikaške lige Hunyadi–Gorjanski–Iločki (utvrđene budimskim sporazumom 1450). Zahvaljujući očevu utjecaju, već je 1452. bio požunski župan, a iduće godine hrvatski ban. Na tu ga je čast imenovao kralj Ladislav V. Postum 1. II. 1453, a obnašao ju je vjerojatno do potkraj iste godine. Zajedno s ocem obnovio je 31. III. 1456. u Budimu pomirbeni sporazum s Ulrikom II. Celjskim. Nakon očeve smrti 1456. predvodio je »ligu Hunyadijevaca« te se nazivao predstojnikom kraljevske konjušnice i vrhovnim kapetanom, ali je na saboru u Futogu (studeni 1456) morao potonji naslov prepustiti Celjskom i s njime obnoviti prisegu prijateljstva. Uz to je bio obvezan vratiti Beograd i druge kraljevske tvrđave; ostao je samo tamiški i trenčinski župan. Obostrano sumnjičenje uzrokom je da su, za boravka kralja i Celjskog u Beogradu, H. i njegovi pristaše 9. XI. 1456. zametnuli kavgu s potonjim i u sukobu ga usmrtili. Kralj je isprva bio prisiljen prisegnuti da ne kani osvetiti Ulrika, a H. je ponovno postao vrhovnim kapetanom. No, kralj je, ojačan potporom Jana Jiskre od Brandysa i drugih protivnika Hunyadijevaca, 14. III. 1457. u budimskoj tvrđavi utamničio Hunyadija, brata mu Matiju te neke njihove istaknutije pristaše. Nakon žurno izrečene osude 16. III. na trgu pred kraljevskim dvorom odrubljena mu je glava. U ispravi izdanoj 21. III. kralj je okrivio za veleizdaju cijeli rod Hunyadija, uključujući i slavnog vojskovođu Ivana. Kad je nakon nagle smrti Ladislava V. Postuma sam postao kraljem, Matija Korvin dao je 1458. bratovo tijelo pokopati uz oca u Erdeljskom Biogradu (Alba Iulia); sačuvani su ulomci njegove nadgrobne ploče.