Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

JUŠIĆ, Matija (Ivšić, Jussich, Jussiz; Matthaeus), misionar, vjerski pisac i građevinski nadzornik (Senj, 9. II. 1705 — Zagreb, 27. II. 1772). Studirao filozofiju i teologiju u Grazu te postao svećenikom. God. 1732. stupio je u Beču u Družbu Isusovu i nakon novicijata djelovao kao gimnazijski profesor u Beogradu 1735–37, propovjednik i kateheta u Požegi 1738, Pečuhu 1739, Osijeku 1740–42, Temišvaru 1743. i Petrovaradinu 1744. Od 1745. sjedište mu je u Zagrebu. Još od 1743. djeluje kao pučki misionar po hrvatskim krajevima, do 1754. kao pomoćnik J. Mulihu, a zatim do 1768. sâm i s drugim misionarima. Kao upravitelj svetišta sv. Franje Ksaverskoga u Zagrebu (1747–55. i 1760–72), vodio je 1748–52. gradnju tamošnje barokne crkve, nepoznata projektanta, te pridonio cjelokupnomu uređenju crkve i njezina okoliša. Od 1769. ministar je zagrebačkoga kolegija. B. A. Krčelić spominje 1755. njegovo zauzimanje za pobunjene seljake utamničene u Zagrebu. Opisao je prijenos kipa sv. Franje u novu crkvu na Ksaveru 1752. S Mulihom je 1746. objavio kajkavske misijske Pobožne i navučne popevke. Najvjerojatnije je njegov misijski letak s glavnim istinama kršćanske vjere (Katoličko je, i ni) na dva lista, jer je takve i slične letke često dijelio na misijama (npr. Lauretanske litanije sa slikama, 1761–1763. i sl.). Neki indiciji upućuju da bi J., a ne J. Jambrešić, kako je držao F. Fancev, mogao biti autor kajkavskoga spjeva o padu Beograda pod naslovom Vu kipu živoga človeka lamentacia zgublienoga Belgrada.

DJELA: Katolichko je, y ni. Iliti pitanya kerschanszkoga navuka, koja sztaressi y navuchiteli vechputi mogu mlaissem prechteti y na pervo posztaviti. Iz Cath. Bibl. Tov. J. pri sz. Anne vu Bechu 1757 (pretisak, Zagreb 1992).
 
LIT.: A. K. Cvijić: Sv. Ksaver kraj Zagreba.Vijenac, 3(1925) V/8–9, str. 181. — M. Vanino: Isusovci u Beogradu u XVII. i XVIII. stoljeću. Vrela i prinosi, 1934, 4, str. 42–43. — Isti: Podaci o Hrvatima kandidatima Isusovačkoga reda gg. 1728–1767. Ibid., str. 73. — J. Badalić: Juraj Mulih (1694–1754). Život i rad. Ibid., 1935, 5, str. 117. — F. Fancev: Građa za povijest školskog i književnog rada isusovačkoga kolegija u Zagrebu (1606–1772). Starine, 1937, 38, str. 244–245, 284–285. — B. A. Krčelić: Annuae ili Historija 1748–1767. Zagreb 1952. — M. Vanino: Isusovci i hrvatski narod, 1–2. Zagreb 1969–1987. — Đ. Cvitanović: Dokumentaciona građa isusovačke arhitekture u Sjevernoj Hrvatskoj. Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske, 1(1975) str. 231. — J. Lay: Barokni kompleks sv. Ksavera u Zagrebu. Kaj, 10(1977) 3/5, str. 60. — A. Horvat, R. Matejčić i K. Prijatelj: Barok u Hrvatskoj. Zagreb 1982. — I. Fuček: Književni rad Jurja Muliha. Vrela i prinosi, 1983, 14, str. 10, 58–59. — O. Šojat: Juraj Mulih (1694–1754) kao kajkavski pisac i kao kulturno-prosvjetni radnik. Kaj, 16(1983) 5/6, str. 42–43. — I. Fuček: Nacrt života Jurja Muliha. Vrela i prinosi, 1985, 15, str. 46. — Isti: Svečani tip pučkih misija Jurja Muliha. Propovjedničko-pokornička metoda. Ibid., 1986, 16, str. 61–62, 69, 73, 104–105. — Isti: Misao Jurja Muliha o značenju i ulozi religiozne popijevke. Ibid., 1987–88, 17, str. 107–108. — L. Lukács: Catalogus generalis seu Nomenclator biographicus personarum Provinciae Austriae Societatis Iesu (1551–1773), 2. Romae 1988, 669. — Đ. Cvitanović: Isusovačka arhitektura baroknog razdoblja u hrvatskim zemljama. U: Isusovačka baština u Hrvata (katalog izložbe). Zagreb 1992, 43. — Ista: Sakralna arhitektura baroknog i klasicističkog razdoblja. U: Sveti trag. Devetsto godina umjetnosti Zagrebačke nadbiskupije 1004–1994 (katalog izložbe). Zagreb 1994, 244. — I. Fuček: Juraj Mulih – život i djelo. Zagreb 1994. — M. Korade: Katehetski letak na kajkavskom iz 18. stoljeća. Kateheza, 18(1996) str. 204–210. — T. Premerl: Graditeljski razvoj ksaverskog svetišta. U: Svetište svetoga Franje Ksaverskoga u Zagrebu. Zagreb 1998.
 
Mijo Korade (2005)