KAČIĆ PEKO, Petar

KAČIĆ PEKO, Petar (Kadčić, Peko), etnograf (Gradac, 16. VII. 1830 — Živogošće, 28. VII. 1918). U Franjevački red stupio 1850. u Živogošću, gimnaziju završio 1853. u Zaostrogu, a bogosloviju 1856. u Makarskoj. Od 1857. do kraja života službovao u Tučepima, Kozici (najdulje, 1859–67), Živogošću, Bristu, Podaci, Zavojanima i Zaostrogu, obavljajući 1873–76. dužnost definitora Provincije Presvetoga Otkupitelja te 1885. gvardijana samostana u Zaostrogu i 1887–93. u Živogošću. Kao pristaša M. Pavlinovića protivio se autonomaškoj politici te u puku promicao ideju sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom; za ustanka u Hercegovini 1875. bio je član tajnoga ustaničkoga odbora u Vrgorcu. Proučavao je povijest i folklornu baštinu Makarskoga primorja te na poticaj I. Kukuljevića Sakcinskoga 1859. u Arkivu za povjestnicu jugoslavensku objavio opis lokalnih vjerovanja i običaja i životopise istaknutih osoba, a 1863. opis arheoloških, povijesnih i prirodnih znamenitosti makarskih sela i franjevačkih samostana te biografske podatke o samostanskim ocima i makarskim biskupima. Dio prikupljenih narodnih pjesama, priča i poslovica objavio je, s nekoliko vlastitih deseteračkih pjesama, u periodicima Glasnik dalmatinski (1860–61), Hrvatski koledar (1862), Narodni koledar (1863–67) i Zviezda (1863). Njegovi objavljeni radovi i izbor iz rukopisne ostavštine (arhivi franjevačkih samostana u Sinju i Zaostrogu) tiskani su 2003. u knjizi Poviest okružja Makarskoga u Dalmaciji.