Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

KAČIĆ ŽARKOVIĆ, Bartul (Žarković, Caççiçh, Xarcovich; Bartol, Bartolo, Bartholomeus), biskup (Brist, 1572 — Sućuraj, 25. VI. 1645). Početnu izobrazbu stekao vjerojatno u franjevačkom samostanu u Zaostrogu, gdje je potom stupio u Franjevački red i proveo novicijat. Ondje je zasigurno završio i osnovnu humanističku školu spremajući se za svećenički poziv. Uprava Provincije Bosne Srebrene poslala ga je u jesen 1600. u Italiju radi nastavka školovanja, pretpostavlja se u Napulj, gdje je tada djelovalo franjevačko Generalno učilište. Nakon završetka studija 1604. nastavio je kao profesor teologije predavati u školi u franjevačkom samostanu Santa Maria La Nova u Napulju 1605–13, potom u novoosnovanoj teološkoj školi u franjevačkom samostanu u Zagrebu 1613–15. Za službovanja u Zagrebu išao je na dvor hrvatsko-ugarskoga kralja Matije II; zauzimao se za obnovu biskupija Makarske i Duvanjske te ishodio od kralja ispravu za subraću, kojom se zabranjuje senjskim uskocima da napadaju na primorje. Neko vrijeme zadržao se u Budweisu (danas České Budějovice), gdje je 1614. primio vijest da ga je kralj imenovao biskupom nanovo obnovljene Makarske biskupije. Papa Pavao V. potvrdio je imenovanje te je 1615. primio biskupski red u crkvi franjevačkoga samostana San Francesco della Vigna u Veneciji i bio svečano ustoličen, vjerojatno o Božiću, u makarskoj crkvi sv. Marije. Prema njegovim navodima, bila mu je povjerena i uprava nad Duvanjskom biskupijom. Nakon preuzimanja službe pohodio je vjernike svoje biskupije te Ramu, Olovo, Sutjesku, Banju Luku i Novi na Uni, susreo se s bosanskim provincijalom Grgurom Marinovićem i u Kreševu pribivao franjevačkoj skupštini na kojoj mu je brat Luka imenovan povjerenikom pohoditeljem. Boravio je uglavnom u samostanu u Zaostrogu, a samo po potrebi odlazio u stolno mjesto Makarsku. God. 1616. novcem zaostroškoga samostana otkupio je očevinu od nekih muslimana i kršćana i 1629. ustupio ju samostanu. Često je putovao izvan biskupije, 1617. boravio je nekim poslom u Beču, a 1621–22. i 1630–32. u Rimu. Promičući štovanje Karla Boromejskoga, za prvoga rimskoga putovanja ishodio je dozvolu za nabavu 60 000 medaljica i križića, a za drugoga kupio 42 524 komada; kanio ih je dijeliti puku u primorju, Zajezerju, Čitluku, Blatu, Rastnu, Duvnu, Livnu, Rami, Imotskom, Gorskoj župi te »ništo malo u Sarajevu onizim Krstjanom«. God. 1626. pribivao je u Splitu posvećenju skradinskoga biskupa T. Ivkovića, 1643. ređenju drivaškoga biskupa J. Lučića u Korčuli, a 1633. predsjedao je sastankom uprave Provincije Bosne Srebrene u Fojnici. Potkraj 1620-ih došao je u sukob sa skadarskim (tzv. stjepanskim) biskupom D. Andrijaševićem zbog granica njihovih jurisdikcija; zato su 1630. pozvani u Rim, gdje su se nagodili da granica njihove crkvene vlasti bude Neretva. Potkraj 1644. ili na poč. 1645. povukao se na imanje u Sućurju, gdje je ubrzo preminuo i bio pokopan u obiteljsku grobnicu u njegovoj kapeli u mjesnoj župnoj crkvi sv. Jurja. Pri rušenju te crkve 1896. grob mu je zasut zemljom, uništeni su natpis i grb na nadgrobnoj ploči, od koje su napravljena sjedala ispred crkve. — U Rim je poslao izvješća (1626, 1630, 1636, 1640. i 1644) o stanju Crkve na području Makarske biskupije (u nekima i Duvanjske). Kao biskup brinuo se za crkve, namještaj i pribor neophodan za službu Božju (nabavljao kaleže, slike, zvona, misno ruho). Njegovim su trudom četiri crkve bile sagrađene (nije poznato koje), a više novih je posvetio. Među suvremenicima uživao je velik ugled te mu je M. Divković 1616. posvetio svoje Razlike besiede, a knjižar i nakladnik hrvatskih knjiga M. Ginammi drugo latinično izdanje Zrcala duhovnoga (Mleci 1621) M. Orbinija. Na hrvatskom jeziku napisao je ćirilicom kratko, nenaslovljeno djelo bez teološke vrijednosti, ali zanimljivo za povjesničare Makarske biskupije i jezikoslovce, latinskim je pisao izvješća u Rim, a talijanskim popratna pisma. Njegovu je rukopisnu ostavštinu, sačuvanu uglavnom u prijepisima, objavio i potanko komentirao S. Kovačić (zbornik Makarski biskup fra Bartul Kačić Žarković, 1999).

LIT.: D. Farlati: Illyricum sacrum, 4. Venetiis 1769, 193–196. — A. Lulić: Compendio storico-cronologico di Macarsca e del suo litorale, ossia Primorje. Spalato 1860, 89, 91. — P. Kačić Peko: Poviest okružja makarskoga u Dalmaciji. Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, 1863, 7, str. 114, 120–121. — D. Fabijanić: Storia dei frati minori in Dalmazia e Bossina, 2. Zara 1864, 256. — A. K. Matas (A. K. M.): Pogled na djelovanje manastira Zaostrog od g. 1468–1868. Narodni koledar, 7(1869) str. 100–101. — J. Vladić: Uspomene o Rami i ramskom franjevačkom samostanu. Zagreb 1882, 36, 38–39, 55. — S. Zlatović: Franovci države Presvet. Odkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji. Zagreb 1888, 69, 71–75. — E. Fermendžin: Chronicon observantis provinciae Bosnae Argentinae ordinis s. Francisci Seraphici. Starine, 1890, 22, str. 31, 33, 37. — S. Zlatović: Izvještaj o Bosni god. 1640 o. Pavla iz Rovinja. Ibid., 23, str. 17–18. — E. Fermendžin: Acta Bosnae potissimum ecclesiastica. Zagrabiae 1892. — V. Ćorović: Fra Bartuo Kačić-Žarković od Dr. Petra Kolendića. Srpski književni glasnik (Beograd), 1914, XXXII/6, str. 473–475. — P. Kaer: Makarska i Primorje. Rijeka 1914, 26. — P. Kolendić: Fra Bartuo Kačić-Žarković. Godišnjica Nikole Čupića (Beograd), 1914, 38, str. 234–252. — Isti: Posveta Divkovićevih »Besjeda«. Rad JAZU, 1916, 212, str. 138–146. — J. Jelenić: Spomenici kulturnoga rada franjevaca Bosne Srebreničke. Mostar 1927. — J. Božitković: Novi popis starijih makarskih i omiških biskupa. Nova revija, 11(1932) 4, str. 333–340. — K. Draganović: Tobožnja »stjepanska biskupija – ecclesia Stephanensis« u Hercegovini. Croatia sacra, 4(1934) 7, str. 37–38, 42, 47. — D. Mandić: Hercegovački spomenici Franjevačkog reda iz turskoga doba, 1. Mostar 1934. — Isti: Duvanjska biskupija od XIV. –XVII. stoljeća. Croatia sacra, 5(1935) 9/10, str. 55, 57, 59–60, 64. — B. Pandžić: Relatio de Provincia Bosnae Argentinae o. f. m. an. S. Congregationi de Propaganda fide exhibita. Radovi Hrvatskog povijesnog instituta u Rimu, 1965, 1/2, str. 215–216, 218–220, 227. — K. Jurišić: Crkve u biokovsko-neretvanskom području u doba turske vladavine (16–17. stoljeće). Kačić, 2(1969) str. 102, 104, 116, 125–126, 133, 137–138. — Isti: Katolička crkva na biokovsko-neretvanskom području u doba turske vladavine. Zagreb 1972. — S. Kovačić: Najstariji izvještaji o stanju Makarske biskupije u Tajnom vatikanskom arhivu. Split 1975. — F. Lastrić: Pregled starina Bosanske provincije. Sarajevo 1977, 131. — B. Pandžić: Marijan Lišnjić makarski biskup (1609–1686). Nova et vetera, 27(1977) 1, str. 37–38, 42. — K. Jurišić: Turska vladavina i kulturne prilike u Zabiokovlju 1493–1717. god. s osobitim obzirom na postanak »Hasanaginice«. Kačić, 12(1980) str. 172, 174–175. — B. Pandžić: Izvještaji Makarske biskupije sačuvani u Tajnom vatikanskom arhivu. Nova et vetera, 30(1980) 1, str. 142–149. — B. Rupčić: Makarska biskupija i zapadna Hercegovina do g. 1735. Ibid., 31(1981) 1/2, str. 116, 119, 124–127. — G. Bujas: Trojica makarskih ljetopisaca. U: Makarski ljetopisi 17. i 18. stoljeća. Split 1993, 332. — K. Jurišić: Fra Bartul Kačić Žarković. Viter, 2(1995) 1(2), str. 12–17. — R. Perić: Sporovi i sporazumi oko »Stjepanske biskupije«(1622.–1631.). U: U križu je spas (zbornik). Split 1997, 314–315, 320, 328. — N. Anić: Franjevci samostana Svete Marije iz Zaostroga u Sućurju. Kačić, 30–31(1998–99) str. 279, 281–282, 284. — Makarski biskup fra Bartul Kačić Žarković (zbornik). Sućuraj 1999. — J. Kovačić: Župa Sućuraj na Hvaru. Služba Božja, 39(1999) 1, str. 30, 32, 34, 40–42. — F. E. Hoško: Franjevci u kontinentalnoj Hrvatskoj kroz stoljeća. Zagreb 2000. — A. Škegro: Na rubu opstanka. Duvanjska biskupija od utemeljenja do uključenja u Bosanski apostolski vikarijat. Zagreb 2002. — B. S. Pandžić: Acta Franciscana Hercegovinae, 2. Mostar—Zagreb 2003.
 
Pejo Ćošković (2005)