BABIĆ, Ferdinand

BABIĆ, Ferdinand (Ferdo), pisac (Ravna Gora kod Delnica, 29. V 1827 — Ravna Gora, 26. VIII 1894). Osnovnu školu završio je u Vrbovskom (1838), gimnaziju u Rijeci (1846), a bogosloviju u Senju (1850). Bio je kapelan u Bakru, zatim tajnik biskupa M. Ožegovića u Senju (do 1868), župnik u Ravnoj Gori (do 1893) te senjski kanonik. — B. je bio pristaša ilirizma. Pjesme s rodoljubnom i vjerskom tematikom, prigodnice, balade te crtice i pučke pripovijesti iz primorskog života tiskao je u Glasniku dalmatinskom (1850), Jadranskom Slavjanu (1850), Zagrebačkom katoličkom listu (1850, 1851, 1854, 1855), Danici ilirskoj (1853, 1863–1865), Nevenu (1854), Glasonoši (1862), Slavoncu (1864, 1865), Karlovačkom viestniku (1866), Vili (1867), Slavjanskom jugu (1868) i Dragoljubu (1870, 1873, 1885). Rukopis spjeva Spomenik grada Bakra (1854) čuva Arhiv JAZU, a odlomci su tiskani u Nevenu (1854, 40) i Danici Ilirskoj (1863, 34 i 35). Preveo je s njemačkog odlomke iz djela Tome Kempenca De imitatione Christi te ih širio u obliku letaka. Potpisivao se F. B-ć, F. B. b. ć i služio pridjevkom Ravnogorski.