KALANJ, Rade

KALANJ, Rade, sociolog (Udbina, 12. X. 1940). U Zagrebu završio gimnaziju 1960, na Filozofskom fakultetu diplomirao filozofiju i francuski jezik 1965. te 1985. doktorirao tezom Sociološka misao Henrija Lefebvrea. Bio suradnik u Zavodu za kulturu Hrvatske, potom pri Odsjeku za sociologiju Filozofskoga fakulteta od 1978. asistent, 1985. docent, 1991. izvanredni i 1997. redoviti profesor. Radove o sociološkoj metodologiji – napose o autorima marksističkih polazišta, ponajviše francuskim – znanstvene prikaze, prijevode te osvrte na društvena zbivanja (posebice s obzirom na raskorak teorije i prakse) objavljivao u publikacijama Kulturni radnik (1966–71, 1973–80, 1982–83, 1985–86; glavni urednik 1973–76. i 1978–80), Naše teme (1967–70, 1972, 1977–79, 1987), Komunist (Beograd 1969, 1974, 1976–77), Radničke novine (1973), Marksizam u svetu (Beograd 1974–75), Pitanja (1975), Politička misao (1976), Socijalizam u svetu (Beograd 1978–80, 1983–86), Pogledi (Skoplje 1979), Prilozi Zavoda za kulturu Hrvatske (1979), Socijalizam (Beograd 1979), Marksističko obrazovanje (1981, 1983–84), Filozofska istraživanja (1985–86) te Marksizam i suvremena zbilja (Zagreb 1987). U knjizi Subjekti i alternative socijalizma (1984) raščlanio je odnos između izvornih zamisli i povijesnih ostvaraja (različite osnove revolucionarnih pokreta, osebujnost antikolonijalne borbe, mogućnost reforme u kapitalističkom sustavu). Od 1990-ih objavio radove u časopisima Revija za sociologiju (1991–93, 1996–98, 2000, 2002) i Socijalna ekologija (1993–99, 2000–03) te u Zagrebu izdanim zbornicima Modernost i modernizacija (1990), Max Weber. Suvremene interpretacije (1991), Razvoj, pretpostavke i ekološka protuslovlja (1992), Velikani naše epohe. Ličnosti i djela druge polovice XX. stoljeća (1994), Bioetika. Etički izazovi znanosti i društva (1998), Znanost i društvene promjene (2000) i Globalizacija i njene refleksije u Hrvatskoj (2001) – neki su poslije izašli u njegovim knjigama – u kojima je pregledno izložio suvremene društveno-teorijske prijepore: individualizam i subjekt, intelektualci i tržište, liberalizam i država blagostanja, globalizacija i ljudska prava, ideja napretka i njegove granice, modernost i postmodernost. Surađivao u Leksikonu temeljnih pojmova politike (Zagreb 1990, Sarajevo 1994²) i Hrvatskoj enciklopediji LZ te prigodnom zborniku Predrag Matvejević. Književnost, kultura, angažman (Zagreb 2003). Preveo je knjige Karl Marx R. Garaudyja (Beograd 1968, Zagreb 1976²), u Zagrebu izdane Kako čitati Kapital L. Althussera i É. Balibara (1975, s Ljerkom Schiffler), Studije o Marxu i Hegelu J. Hyppolitea (1977), Teorija književne proizvodnje P. Machereya (1979, s Mihaelom Vekarić), Znanje i moć M. Foucaulta (1994) i Politička antropologija G. Balandiera (1998) te priredio djela Marxa i F. Engelsa (1974, 1975²; suurednik), E. Berlinguera (1977), M. Bakunjina (1979), G. Sorela (1980), L. Collettija (1981), A. Grličkova (1981), V. Bakarića (1983; suurednik), H. Bravermana (1983), A. Gorza (1983), Lefebvrea (1988), J. Sempruna (1988), F. Šetinca (1988⁴), A. de Tocquevillea (1994, 1995), R. Arona (1996), J. Bende (1997), E. Durkheima (1999), A. Giddensa (1999), K. Polanyija (1999), C. Leforta (2000), J. Baudrillarda (2001), Condorceta (2001), Foucaulta (2002) i J. Barzuna (2003), većinom ih poprativši uvodnim studijama, kao i zbirke tekstova Promjene u suvremenom razvijenom kapitalizmu, 1–2 (Beograd 1973; suurednik) te Marx nakon 100 godina (Zagreb 1984).