BABIĆ, Ivo

BABIĆ, Ivo, veterinar, parazitolog (Varaždin, 29. VIII 1900 — Zagreb, 24. X 1977). Osnovnu i srednju školu završio je u Varaždinu, studirao na Visokim veterinarskim školama u Beču i Brnu, a diplomirao na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu 1924, gdje je i doktorirao 1925. disertacijom Dva veoma primitivna akardiaka i odnos među akardiakom i teratomom. God. 1924–1929. bio je asistent u Zavodu za patološku anatomiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Kao patolog prvi ustanovljuje leptospirozu pasa u Jugoslaviji i uzrok smrti od žure te objavljuje više znanstvenih i stručnih radova (Jugoslovenski veterinarski glasnik, 1925–1928, 1930–1932; Godišnjak Sveučilišta Kraljevine Jugoslavije, Zagreb 1929; Veterinarski arhiv, 1931). God. 1929. postaje docent i osniva Seminar za sudsko veterinarstvo na čelu kojega ostaje do 1945. Iz toga područja objavljuje više radova (Jugoslovenski veterinarski glasnik, 1933–1936, 1938; Jugoslovenski veterinarski kalendar, 1936). Uz predstojništvo Seminara za sudsko veterinarstvo, preuzima 1932. i Zavod za parazitologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu na kojem je bio predstojnik 1932–1945. i 1951–1953. Izvanredni profesor postaje 1933, redoviti 1938. God. 1948. izabran je za dopisnog, a 1950. za redovitog člana JAZU. Umirovljen je 1962. — Pod njegovim vodstvom veoma se razvila kod nas gotovo nepostojeća veterinarska parazitologija. Sistematski je istraživana nametnička fauna domaćih životinja i onih u slobodnoj prirodi. Posebno se bavio istraživanjem epizootiologije fascioloza, a u suradnji s Higijenskim zavodom u Zagrebu istraživao je golubačku mušicu. Rad na tom području ogleda se u mnogobrojnim znanstvenim i stručnim raspravama (Jugoslovenski veterinarski glasnik, 1932, 1934–1936; Veterinarski arhiv, 1933–1936; Priručnik za veterinarsku službu, Zagreb 1943; Zbornik I kongresa veterinara i veterinarskih tehničara FNRJ, 1953; Veterinarski glasnik, 1958; Veterinaria, 1967, 1969; Veterinárstvi, Brno 1967) te u skriptama za parazitologiju. B. je zaslužan za osnivanje znanstvenog Društva parazitologa Jugoslavije. Surađivao je u Minervinu Leksikonu (Zagreb 1936), Hrvatskoj enciklopediji (1941), Enciklopediji Jugoslavije (1960) i Enciklopediji Leksikografskog zavoda (1955–1964). Mnogo se zalagao najprije za Zakladu Veterinarskog fakulteta (Novosti, 1928, 1929), a potom za njegovu izgradnju u Heinzelovoj ulici (Veterinar, 1939; Veterinarski vjesnik, 1941). Bio je i istaknuti društveno-politički i kulturno-prosvjetni radnik. God. 1945. izabran je za odbornika NO Zagreba i u Vijeće naroda. Od 1946. do 1951. bio je ministar prosvjete NR Hrvatske, narodni zastupnik Sabora NRH 1950–1953, narodni zastupnik Savezne skupštine 1953–1963. te član Glavnog odbora Socijalističkog saveza Hrvatske 1951–1965. U to je vrijeme održao niz javnih predavanja i objavio mnogo članaka (Pedagoški rad, 1947, 1949, 1957; Slobodni dom, 1947, 1948; Seljačka sloga, 1947, 1949. i 1950; Pogledi, 1952/1953; Zbornik I kongresa Veterinara i vet. tehničara FNRJ, Zagreb 1954; Naša stvarnost, 1955, te u nekim dnevnim i tjednim listovima). Dobio je više odlikovanja: republičku Nagradu za životno djelo (1967), Nagradu AVNOJ-a (1974), »Spomen-medalju oslobođenja Zagreba« od Skupštine grada Zagreba. Bio je počasni član Svesaveznog društva helmintologa pri Akademiji nauka SSSR-a i Bugarskoga parazitološkog društva pri Bugarskoj akademiji nauka, a dobitnik je i zlatne medalje s poveljom Poljoprivredne visoke škole u Brnu (Vysoká škola zemedelska).