Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

KANDIJA, Vinko, rukometni trener (Trogir, 23. V. 1934 — Beč, 9. III. 2002). Tehničku školu završio u Trogiru 1953. U mladosti igrao rukomet (vratar) te bio vaterpolski i nogometni trener. Jedan je od osnivača, a od 1966. i trener ženske ekipe RK »Trogir«. Od 1971. trenirao je žensku ekipu beogradskoga RK »Radnički«, s kojim je osvojio državna prvenstva 1972–73, 1975–82, Rukometni kup Jugoslavije 1973, 1975–76. i 1979. te Kup europskih prvakinja 1976. i 1980, a kao trener ženske rukometne reprezentacije (1974–79) bio je na svjetskim prvenstvima u SSSR 1975. i Čehoslovačkoj 1978. Trenirao je muški RK »Grasshopper« u Zürichu 1980–81, a kratko i švicarsku mušku rukometnu reprezentaciju, s kojom je sudjelovao na Olimpijskim igrama u Moskvi 1980. Od 1983. vodio RK »Budućnost« u Titogradu i osvojio državno prvenstvo i Rukometni kup Jugoslavije 1984. te Kup pobjednica kupova 1985, a 1985–94. u Beču trenirao ženski RK »Hypo Niederösterreich« te četiri puta osvojio prvenstvo Austrije, dva puta Kup i pet puta Kup europskih prvakinja (1989–90, 1992–94). Od 1986. bio je trener i muškoga RK »West Wien«, s kojim je pet puta osvojio prvenstvo i dva puta državni kup, a trenirao je i mušku te žensku reprezentaciju Austrije, koju je 1992. odveo na Olimpijske igre u Barcelonu. God. 1994–95. bio je trener RK »Zagreb«, a 1995–99. ljubljanskoga RK »Krim«, s kojim je 1999. došao do finala Kupa europskih prvakinja. Od 2000. je u Austriji te sa ženskom reprezentacijom odlazi na Olimpijske igre u Sydney i Europsko prvenstvo u Rumunjskoj, a 2002. ponovo preuzima mjesto trenera »West Wiena«. Posmrtno mu je dodijeljena Nagrada grada Trogira za životno djelo 2002.

LIT.: Razvoj rukometa u Hrvatskoj. Zagreb 1986, 184–185. — D. Pinević: U finalu će igrati Zagreb i Kiel (razgovor). Sportske novosti, 51(1995) 14–15. I, str. 3. — (Nekrolozi): A. Kuh, Ibid., 58(2002) 11. III, str. 17. — H. Vrkić, Jutarnji list, 5(2002) 12. III, str. 42.
 
Zdenko Jajčević (2009)