Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

KANIŠKI, Juraj (Kanižaj, de Kanisa, Kanisay, Kanizsai, Kanysa; Đorđe, Georg, Georgius, György), hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban (? — ?, 1509. ili 1510). U vrelima se spominje od 1469. Kralj Vladislav II. Jagelović imenovao ga je 1497. banom Dalmacije, Hrvatske i Slavonije i senjskim kapetanom nakon što je razriješio dužnosti Ivaniša Korvina. Bansku dužnost obnašao je do 1499, kad se kralj nagodio s Korvinom i ponovo ga imenovao banom. God. 1502. postao je beogradskim banom. Te godine kralj mu nalaže da pomogne Benediktu Batthyányu, upravitelju Kaločko-bačke nadbiskupije, pri skupljanju desetine u Srijemu. Sa srpskim despotom Ivanom Berislavićem Grabarskim planirao je 1505. napad na Smederevo, a kad im je plan propao, nakon što su Turci saznali za njihove namjere, međusobno su se okrivljivali i pustošili si imanja. Hrvatskim banom ponovo je imenovan 1508 (ovaj put s Ivanom Ernusztom). Početkom te godine kralj Vladislav II. traži od građana Gradeca da Kaniškomu pomognu preuzeti bansku vlast, koju mu dotadašnji ban Andrija Bot od Bajne nije želio predati. U ljeto iste godine Zagrebački ga kaptol izvješćuje o uvođenju Gradeca u posjed Dedića, Črnomerca, Biteka i Novaka te Kraljeva Broda i o protestu koji je protiv toga uložio Juraj Brandenburški. Kao ban zauzimao se oko obrane zemlje od Turaka, a sudjelovao je i u pripremama pohoda kojim bi se iskoristilo neuspjehe Mletačke Republike u ratu s Cambraiskom ligom i vratilo Dalmaciju u sastav Hrvatsko-Ugarskoga Kraljevstva, o čem svjedoči i njegovo dopisivanje s despotom Berislavićem. Posjede je imao u više ugarskih županija te u Križevačkoj i Zagrebačkoj županiji.

LIT.: B. A. Krčelić: Historiarum cathedralis ecclesiae Zagrabiensis, 1. Zagrabiae 1770, 192, 206 (hrv. prijevod Povijest Stolne crkve zagrebačke. Zagreb 1994, 224, 239). — I. Nagy: Magyarország családai czímerekkel, 6. Pest 1860, 67–68. — R. Lopašić: Oko Kupe i Korane. Zagreb 1895, 276. — I. K. Tkalčić: Povjestni spomenici slob. kralj. grada Zagreba, 3. Zagreb 1896; 15. 1937. — I. Bojničić: Der Adel von Kroatien und Slavonien. Nürnberg 1899, 83. — R. Horvat: Povjest Medjumurja. Varaždin 1907, 113. — L. Thallóczy i A. Áldásy: Magyarország melléltartományainak oklevéltára, 2. A Magyarország és Szerbia közti összeköttetések oklevéltára. Budapest 1907, 301–337, 340–341, 347. — V. Klaić: Plemići Svetački ili nobiles de Zempche (997.–1719.). Rad JAZU, 1913, 199, str. 40. — A. Ivić: Istorija Srba u Ugarskoj.Zagreb 1914, 33–34. — Isti: Istorija Srba u Vojvodini. Novi Sad 1929. — J. Koprivčević: Slavonski velikaši kao politički faktor u Bosni na kraju Srednjega vijeka. Napredak (kalendar), 26(1936) str. 216. — E. Reiszig: A Kanizsaiak a XV. században. Turul (Budapest), 55(1941) str. 76–78. — J. Adamček i I. Kampuš: Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI stoljeću. Zagreb 1976. — V. Klaić: Povijest Hrvata, 4. Zagreb 1981, 254, 278–279, 284, 294. — N. Klaić: Zagreb u srednjem vijeku. Zagreb 1982. — P. Engel: Kö­zépkori magyar genealógia. U: Magyarország világi archontológiája 1301–1457 (CD). Budapest 2001.
 
Marija Karbić (2009)