KANIŠKI, Juraj

KANIŠKI, Juraj (Kanižaj, de Kanisa, Kanisay, Kanizsai, Kanysa; Đorđe, Georg, Georgius, György), hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban (? — ?, 1509. ili 1510). U vrelima se spominje od 1469. Kralj Vladislav II. Jagelović imenovao ga je 1497. banom Dalmacije, Hrvatske i Slavonije i senjskim kapetanom nakon što je razriješio dužnosti Ivaniša Korvina. Bansku dužnost obnašao je do 1499, kad se kralj nagodio s Korvinom i ponovo ga imenovao banom. God. 1502. postao je beogradskim banom. Te godine kralj mu nalaže da pomogne Benediktu Batthyányu, upravitelju Kaločko-bačke nadbiskupije, pri skupljanju desetine u Srijemu. Sa srpskim despotom Ivanom Berislavićem Grabarskim planirao je 1505. napad na Smederevo, a kad im je plan propao, nakon što su Turci saznali za njihove namjere, međusobno su se okrivljivali i pustošili si imanja. Hrvatskim banom ponovo je imenovan 1508 (ovaj put s Ivanom Ernusztom). Početkom te godine kralj Vladislav II. traži od građana Gradeca da Kaniškomu pomognu preuzeti bansku vlast, koju mu dotadašnji ban Andrija Bot od Bajne nije želio predati. U ljeto iste godine Zagrebački ga kaptol izvješćuje o uvođenju Gradeca u posjed Dedića, Črnomerca, Biteka i Novaka te Kraljeva Broda i o protestu koji je protiv toga uložio Juraj Brandenburški. Kao ban zauzimao se oko obrane zemlje od Turaka, a sudjelovao je i u pripremama pohoda kojim bi se iskoristilo neuspjehe Mletačke Republike u ratu s Cambraiskom ligom i vratilo Dalmaciju u sastav Hrvatsko-Ugarskoga Kraljevstva, o čem svjedoči i njegovo dopisivanje s despotom Berislavićem. Posjede je imao u više ugarskih županija te u Križevačkoj i Zagrebačkoj županiji.