KANIŠKI, Ladislav

KANIŠKI, Ladislav (Kanižaj, Kanisay, Kanizsai, Kanysa; Ladislaus, László), hrvatsko-slavonski ban (? — ?, 1500. ili 1501). U vrelima se prvi put spominje 1468. Banom ga je imenovao kralj Vladislav II. Jagelović 1493. Njegovo je imenovanje vjerojatno zagovarao njemački kralj Maksimilijan I. Habsburgovac, pristaše kojega su bili Ladislav i njegova braća. Ubrzo nakon primitka banske časti izdao je ispravu kojom je priznao Požunski mir i nasljedno pravo Habsburgovaca na hrvatsko-ugarsko prijestolje. Nastojao je oko obrane zemlje od Turaka te je pokušao postignuti da slavonski staleži brane ne samo svoju Kraljevinu nego i Hrvatsku, a po potrebi da se bore i izvan tih zemalja. Poslanici Hrvatskoga sabora stoga su ga tužili kralju, koji mu je 1494. zabranio da ih tjera na ratovanje izvan granica Slavonije. Te godine sazvao je u Bihaću Hrvatski sabor s kojega je papi upućeno pismo s molbom za pomoć te pomirio zagrebačkoga biskupa Osvalda Thuza i Ivaniša Korvina. Kad je turska vojska prodrla u Slavoniju, tražio je pomoć od štajerskoga zemaljskoga kapetana Reinprechta von Reichenburga. Kao hrvatski ban posljednji se put spominje u prvim mjesecima 1495. God. 1496. s Ivanom Bebekom obnašao je dužnost jajačkoga bana. Zbog svojih imanja u Križevačkoj županiji sukobljivao se s plemićima Svetačkima.