KANIŠKI, Stjepan
traži dalje ...KANIŠKI, Stjepan, (Kanižaj, de Kanisa, de genere Ossl; Stephanus, István), biskup i banski namjesnik (? — Zagreb, 1375). Spominje se od 1330, kao kanonik lektor Bačkoga kaptola 1343. i kao prepošt u Budimu 1347. U službi kralja Ludovika I. išao 1343. u Avignon papi Klementu VI. radi požurivanja krunidbe njegova brata Andrije za napuljskoga kralja, a potom ga o svojem trošku pratio 1350. na drugoj vojni u Italiji, kad je pošao kazniti bratove ubojice. Za zagrebačkoga biskupa izabran je i potvrđen 1356, a posvećen 1357. Kao izaslanik Ludovika I. tražio je 1356. od pape Inocenta VI. u Avignonu da kralju podijeli pravo propovijedanja rata protiv heretika i nevjernika u Raškoj. Bio je među odličnicima koji su 1358. u Zadru prisegnuli na mir s Mlečanima i sa sudcem kraljevskoga dvora Nikolom Szécsijem kao izaslanik išao u Veneciju kako bi od dužda i mletačkih građana ishodio prisegu na mir. Kao biskup dodijelio je 1357. kalničkomu arhiđakonu Dioniziju neko zemljište radi povećanja prihoda za oltar sv. Marije Magdalene što ga je podignuo u zagrebačkoj prvostolnici i obdario obiteljskim posjedima. God. 1358. svojim predijalcima na posjedu Vaški podijelio je predij Sovinić, a slavonske velikaše, napose sinove bana Mikca, optužio je pred Budimskim kaptolom da napadaju njegove posjede. Na poč. 1360-ih potvrdio je odredbe što ih je bio donio biskup Augustin Kažotić te 1364. donio nove odredbe koje su trebale učvrstiti red i stegu među kanonicima i osigurati da se za sudce u parnicama i drugim poslovima postavljaju samo oni kanonici koji zavrjeđuju povjerenje. Kao banski namjesnik u Slavoniji (1362–66) predsjedao je 1364. u Zagrebu Saboru i u Križevcima županijskoj skupštini. Za zasluge kralj mu je darovao posjede Ebergőc i Dág u Županiji Sopron. Zbog pokušaja da u Slavoniji u optjecaj uvede novi novac, kralju su se požalili slavonski plemići i građani, pa je od toga odustao. Na molbu Stjepana i njegova brata Ivana kralj im je 1365. jamčio da ih ne će naslijediti potomstvo u ženskoj lozi, a 1366. dodijelio im je posjed Gostović s crkvom sv. Lovre u Križevačkoj županiji. Nedugo potom K. je uhićen i na papin nalog odveden u Avignon. U optužbi je znatnu ulogu imao palatin Nikola Kont, ali nije poznato što mu se stavljalo na teret. Ne zna se ni kad je ni zašto oslobođen. Do veljače 1367. povratio je biskupsku čast, ali ne i položaj banskoga namjesnika. Punu kraljevu milost stekao je do 1370, kad mu je Ludovik I. potvrdio sve posjede. Potkraj te godine pratio ga je u Visegrád, gdje je kralj primio izaslanstvo koje mu je, nakon smrti kralja Kazimira III, došlo ponuditi poljsko prijestolje. U Visegrádu se nalazio 1372, kad je palatin Ladislav potvrdio granice između biskupovih posjeda Gornjega i Donjega Vinodola na Banovini i zemalja susjednih plemića, a 1374. rješavao je sukobe oko desetine u Bekšinskom arhiđakonatu te bio određen za kraljeva izaslanika pri Svetoj stolici. Tad je od pape dobio povlasticu da u slučaju optužbe pri Svetoj stolici ne mora osobno dolaziti kako bi se opravdao, nego može poslati zastupnika. S bratom Ivanom zadužen je za obranu Transilvanije i Županije Sopron. Prema D. Farlatiju, umro je zarazivši se za epidemije koja je Zagreb zahvatila potkraj 1374. Lelja Dobronić drži da je pokopan u katedrali pod nadgrobnom pločom koja se čuva u Hrvatskom povijesnom muzeju, a kojoj se natpis zbog oštećenosti ne može pročitati. Njegov grb uklesan je na više mjesta na zagrebačkoj katedrali, a bio je i naručitelj fresaka u kapeli sv. Stjepana. Krsni je kum kraljevoj prvorođenoj kćeri Katarini.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.
KANIŠKI, Stjepan. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/9578>.