Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

KANIŽAJ, Pajo (Pavao), pjesnik, humorist, dječji pisac i skupljač slika (Đelekovec, 22. VII. 1939). Maturirao u Koprivnici 1958, studij južnoslavenskih jezika i književnosti završio 1967. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1964. bio vanjski suradnik, a od 1965. do 1998. urednik zabavnih, humorističnih i dječjih emisija i serija, potom do 2000. urednik umjetničkoga programa TV Zagreb (danas HRT). Umirovljen 2001. Prvim stihovima javio se u listu Osvit (1957). Objavljivao pretežno satirično-humorističnu prozu i poeziju na hrvatskom standardnom jeziku i književnoj kajkavštini u periodicima Glas Podravine (1957–59, 1961), Polet (1958), Pavliha (Ljubljana, 1964–70), 15 dana (1964, 1968), Jež (Beograd 1965–73), Tovariš (Ljubljana 1965–70), Tedenska tribuna (Ljubljana 1966, 1968), Republika (1967–70, 1991), Kaj (1968–70, 1982), Most (1976), Dubrovnik (1986), Gesta (1988), Forum (1989, 1994), Haiku (2003), pisao i uređivao humoristične rubrike u listovima i tjednicima Studentski list (1961–64), Studio (1964–68, 1990), Vjesnikov izbor (1965–68), Tlo (1969), Hrvatski tjednik (1971), Vjesnik (1990, 1993), Večernji list (1991–92, 1998–2000), Slobodna Dalmacija (1994–95, 1999) i Varaždinske vijesti (od 2002) te bio glavni urednik časopisa Paradoks (1966–67; Paradoksi, 1989–90) i Žalac (1995). Kao aforističar i satiričar (Na Golom otoku, 1967; Jedi bližnjega svoga, 1970; Naprijed u rikverc, 1988) duhovit je i jedak komentator društvene zbilje, a u kajkavskom pjesničkom opusu (Kralju Tomislavu, 1971; I onda neš pil, 1995) iskričavom kerempuhovskom peckavošću i šaljivošću otkriva se kao vrstan humorist. Igra, vedrina i humor značajke su i njegova stvaralaštva za djecu. Surađuje u dječjim časopisima Modra lasta (1967–95, 2003–05), Smib (1970–90, 2003–04), Radost (1971–2004) i Prvi izbor (od 2001). Objavio je više knjiga pjesama i priča za djecu te je autor tekstova četrdesetak u Zagrebu tiskanih slikovnica (Ure žure vrijeme jure, 1991; Čudnovate zgode šegrta Hlapića, 1992; Kako dugo traje ljubav malog Paje, 1993; Diznić drvo, 1994; Dobra, nježna, baka snježna, 1994; Hrvatska domovina, 1995). Većina njegovih pjesničkih zbirka, od kojih su neke kazališno uprizorene, sadržava i leksički bogate kajkavske cikluse (Bila jednom jedna plava, 1970, Nagrada »Ivana Brlić-Mažuranić« 1970; Prsluk pucam, 1976; Šarabara, 1976; Zeleni brkovi, 1986; Zdrprmapan, 1990; 3čave pjesme, 1993, Nagrada »Grigor Vitez« 1994; Čudo u djetetu, 2002). Stvarajući u maniri leksičkoga ludizma i poigravajući se jezikom, formom i sadržajem, K. radikalno mijenja tradicionalni pjesnički izraz te je djelima, koja su u književnosti postala paradigmom dječjega humora, uvršten u dječje hrvatske klasike i ocijenjen kao »jedan od najvećih eksperimentatora u hrvatskoj dječjoj poeziji« (Dubravka Težak). Otklon od konvencionalne poetike i normirana i ustaljena književnoga izraza iskazuje i u žanrovski raznolikoj komično-satiričnoj prozi Zapisi odraslog limača (1978) te u zbirkama duhovitih priča Kad sam bio odrastao (1983) i Prozor u prozu (2003), prepletenih jezičnim kovanicama i prožetih parodijom. Baveći se enigmatikom, stihovane priloge uvrštava u novinske humoristične rubrike ili kao cikluse u zbirke (Enigmatika nije matematika u Čudo u djetetu). Uredio je humoristički vodič Kerempuh (1968) te priredio i predgovorom popratio zbirku šala Bobi i Rudi (Zagreb 1998). Autor je desetak radijskih i TV komedija za djecu i odrasle (Guske koje nisu spasile Rim, 1969; Brašnasta poplava, 1970; Psihijatar za ure, 1971), tekstova za dječje predstave E, moj Gorane (Pionirsko kazalište Rijeka, 1975), Prvi cvjetni rat (Kazalište lutaka Zadar, 1976), Minica (Zagrebačko kazalište lutaka, 1985), Djevojčica i neman (Kazalište lutaka »Trešnja«, Zagreb 1992), 3čave priče (Gradsko kazalište »Žar ptica«, Zagreb 1998), suautor dramskih satira Ispeci, pa prešuti (1964) i Izlaz iz situacije (1989) te glazbene komedije Tata, udajem se za crnca (1978). Napisao scenarij za cjelovečernji crtani film Šegrt Hlapić (2002) prema romanu Ivane Brlić-Mažuranić. Mnoge su mu pjesme uglazbljene te izvođene i nagrađivane na festivalima, snimljene na LP pločama, kasetama i CD (Jesi videl, Prsluk pucam, Vužgi, Hrvacki kraj, Beat na moru, Ljubav stvara čuda, Vezovi i jorgovani). Sudjelovao na Smotri kajkavskog pjesništva Samobor 1971 (nagrada Zlatna lira) i Samoborskim haiku susretima 1995–97. te objavljivao u njihovim edicijama. Aforizmi su mu uvršteni u Veliku Epohinu enciklopediju aforizama (Zagreb 1968), a zastupljen je u antologijama Antologija novije kajkavske lirike, Zlatna knjiga svjetske poezije za djecu, 1975; Ogenj reči, 1986; Antologija hrvatske kajkavske drame, Sunčeva livada, 1990; Prozori djetinjstva, 1991; U ovom strašnom času, 1992; Antologija hrvatske dječje poezije, 1994; Antologija hrvatskoga haiku pjesništva, Kip domovine, 1996; Mila si nam ti jedina, 1998; Antologija hrvatskog humora, Rieči sa zviranjka, 1999 (objavljene u Zagrebu), Ta pametne (Ljubljana 1983), Antologija hrvatskog aforizma (Imotski 1993) i Antologija hrvatskog epigrama (Split 1994). Prevođen je na slovenski, makedonski, slovački, češki, poljski, ruski, bugarski, talijanski, španjolski, engleski, njemački i japanski jezik. Dobio nagrade na međunarodnom festivalu humora u Bordigheri (1967), Zlatnu sirenu (1969) i Zlatno Kerempuhovo pero (1971) te nagradu za haiku u Tokyju (1998).

 
Nevenka Videk (2009)
 
Vlasnik je jedne od najvrjednijih zbirka hrvatskoga slikarstva, cjelovite u zastupljenosti figurativnoga slikarstva XX. st. Uza Šumski pejzaž (1817) i Pejzaž s ruinom (1851) F. i H. Conrada von Hötzendorfa i slike naivnih umjetnika skupio je vrhunska djela ključnih slikara hrvatske moderne i suvremene umjetnosti (V. Bukovac, C. Medović, Slava Raškaj, M. C. Crnčić, I. Job, A. Motika, E. Murtić). Zbirka je izlagana u Koprivnici (1988), Puli i Rovinju (1992) te Zagrebu (1996), a pojedina djela na monografskim i tematskim izložbama u Zagrebu (Realizmi dvadesetih godina, Zagreb kak imam te rad, obje 1994; Secesija u Hrvatskoj, 2003). Posjeduje i desetak grafika svjetskih majstora (H. Matisse, P. Picasso) te akvarel O. Kokoschke (Izložba zagrebačkih kolekcionara, Zagreb 1992).
 
Višnja Flego (2009)
 
DJELA: Na Golom otoku. Beograd 1967. — Bila jednom jedna plava. Zagreb 1970. — Jedi bližnjega svoga. Zagreb 1970. — Kralju Tomislavu. Čakovec 1971. — Prsluk pucam. Zagreb 1976. — Šarabara. Zagreb 1976, 19792, 19823. — Zapisi odraslog limača. Zagreb 1978 (7 izd. do 2003). — Kad sam bio odrastao. Zagreb 1983. — Zeleni brkovi. Zagreb 1986. — Jedna stvar na p. Zagreb 1988. — Naprijed u rikverc. Zagreb 1988. — Ta divna čudovišta. Zagreb 1988. — Zdrprmapan. Sarajevo 1990. — 3čave pjesme. Zagreb 1993 (5 izd. do 2002). — Druge i treće priče. Wuppertal 1995. — I onda neš pil. Zagreb 1995. — Srhovi. Zagreb 1995. — Grebigrami. Zagreb 1997. — Autobiografia aforizmy aine izmy. Bratislava 1999. — Čudo u djetetu. Zagreb 2002. — Prozor u prozu. Zagreb 2003. — Čuvajte mi mjesečinu. Koprivnica 2005. — Prometej s Golog otoka. Zagreb 2005.
 
LIT.: J. Skok: Zvuci s kerempuhovske žice. Kaj, 3(1970) 1, str. 48–55. — Isti: Vedri i nasmijani stihovi Paje Kanižaja. Umjetnost i dijete, 3(1971) 16/17, str. 53–56. — I. Mandić: Vužgi ga Pajo. Vjesnik, 32(1971) 9. XII, str. 13. — A. Novaković: Pajo Kanižaj Prsluk pucam. Školske novine, 27(1976) 30, str. 9. — J. Pavičić: Za igru i zabavu: Pajo Kanižaj Šarabara. Umjetnost i dijete, 8(1977) 48/49, str. 77–78. — N. Pulić: (Osvrt na knj. Zapisi odraslog limača). Republika, 34(1978) 11, str. 1290–1292. — I. Zalar: Portreti suvremenih hrvatskih dječjih pisaca. Umjetnost i dijete, 19(1987) 3, str. 215–232. — M. Špoljar: Izbor iz hrvatskog slikarstva 19. i 20. stoljeća iz Zbirke Paje Kanižaja (katalog izložbe). Koprivnica 1988. — I. Zalar: Kajkavski dijalekt u dječjoj poeziji. Umjetnost i dijete, 21(1989) 1, str. 19. — Repertoar hrvatskih kazališta 1840–1860–1980, 1–2. Zagreb 1990. — D. Težak: Hrvatska poratna dječja priča. Zagreb 1991. — I. Zalar: Pregled hrvatske dječje poezije. Zagreb 1991. — M. Ćurić: Pajo Kanižaj, najznačajniji hrvatski kolekcionar slika (razgovor). Slobodna Dalmacija, 50(1992) 27. IX, str. 24–25. — T. Maroević: Književnik kao kolekcionar. U: Hrvatsko slikarstvo 1817–1992. Zbirka Kanižaj (katalog izložbe). Pula 1992. — B. Loborec: Smijeh naš svagdašnji. Zbirka pjesama Kralju Tomislavu Paje Kanižaja. Podravski zbornik, 19–22(1993–94) str. 199–208. — S. Begović: (Prikaz knj. I onda neš pil). Vjesnik, 56(1995) 3. VI, str. 20. — D. Glavan: Kolekcionarska strast povijesnog značaja. Hrvatsko slovo, 2(1996) 12. VII, str. 18. — Zbirka Kanižaj. Panorama hrvatskog slikarstva od 1817. do 1996 (katalog izložbe). Zagreb 1996. — V. Brešić: Autobiografije hrvatskih pisaca. Zagreb 1997. — M. Vuković: (O knj. Grebigrami). Hrvatsko slovo, 4(1998) 13. III, str. 14. — Repertoar hrvatskih kazališta, 3. Zagreb 2002. — B. Nazansky: (O knj. Čudo u djetetu). Kvizorama, 13(2003) 18. I, str. 3. — N. Vončina: Najgledanije emisije 1964.–1971. Zagreb 2003. — S. Fijačko: Književnici koprivničkoga područja (s izborom pjesama). Hrvatsko zagorje, 10(2004) 1/2, str. 210, 220 –221. — S. Hranjec: Dječji hrvatski klasici. Zagreb 2004. — D. Peričić: (O knj. Prozor u prozu). Varaždinske vijesti, 60(2004) 26. V, str. 61. — B. Pilaš: Raspršena vrela književnih djela. Zagreb 2004. — S. Hranjec: Pjesnici su suđenje u svijetu. Hrvatsko slovo, 12(2006) 562, str. 22.
 
Nevenka Videk i Višnja Flego (2009)