KANTOCI, Slavoljub

KANTOCI, Slavoljub (Eduard), klasični filolog (Pregrada, 25. IX. 1869 — Zagreb, 12. IX. 1953). U Zagrebu završio klasičnu gimnaziju 1891. te studij klasične filologije 1896. na Mudroslovnom fakultetu, na kojem je 1899. i doktorirao tezom O Eshilovoj Prometiji. Službovao je u Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu 1897, potom kao gimnazijski profesor u Zagrebu 1898, 1924–29. i Sarajevu 1899–1916. te ravnatelj u Banjoj Luci 1916–18. i Sisku 1919–23. Od 1927. bio je honorarni i od 1929. do umirovljenja 1940. izvanredni profesor i voditelj latinske katedre na Odsjeku za klasičnu filologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Bavio se rimskom književnošću i latinskom historijskom gramatikom te bio vrstan poznavatelj Ciceronova jezika. U tezi o Prometiji (Nastavni vjesnik, 1898) istraživao je najstarije indoeuropske mitske izvore o Prometeju te braneći stajalište o trilogijskom jedinstvu i autentičnosti sačuvanih dijelova dokazivao superiornost Eshilove s obzirom na ostale obradbe mita, a u raspravi O epigramskom pjesništvu kod Rimljana (Nastavni vjesnik, 1933–34) donio iscrpan pregled od vremena imitacije grčkih uzora do Marcijala te njegovih utjecaja u sljedećim stoljećima. Priredio šesto izdanje Latinske gramatike za srednje škole J. Golika (Zagreb 1933) i skripta za studente Epsko pjesništvo u Rimljana (Zagreb 1938). Članke o pedagoškoj ulozi klasične književnosti, recenzije i prikaze latinskih udžbenika, prijevode i komentare objavljivao u periodicima Školski vjesnik (1900, 1902–03, 1909), Hrvatska misao (1904), Izvještaj Velike gimnazije u Sarajevu (1909–10), Nastavni vjesnik (1929–32) i Obzor (1929).