IBRIŠIMOVIĆ, Luka

traži dalje ...

IBRIŠIMOVIĆ, Luka, generalni vikar i protuturski borac (Požega, o. 1626 — Požega, 1698). O njem se brinuo rođak M. Ibrišimović, franjevac i beogradski biskup; kako ga I. naziva stricem, ne će biti točno da mu je bio ujak te da je Luka svoje prezime Skoko promijenio i preuzeo njegovo (J. Buturac). Početnu je izobrazbu stekao u samostanu u Velikoj, a filozofsko i teološko školovanje nastavio u Gyöngyösu te u Ferrari. Po povratku sa studija bio je učitelj franjevačkih pripravnika i propovjednik u Velikoj, zatim 1652–55. župnik u Ratkovu Potoku (danas Ratkovica). U Budimu je potom sedam godina bio župnik, a 1659–62. i samostanski starješina. Vrativši se u Slavoniju, bio je župnik u Požegi 1662–67, gvardijan u Velikoj 1672–75. i najbliži suradnik P. Nikolića, vikara zagrebačkoga biskupa za Slavoniju. Od 1675. do kraja života sâm je obavljao tu službu, na koju ga je postavio biskup M. Borković, a potvrdili njegovi nasljednici (1688. A. I. Mikulić i 1694. S. Želiščević) i general Franjevačkoga reda. Kako je bio odlučan pristaša pokreta samostalnosti slavonskih franjevaca i njihove povezanosti sa Zagrebačkom biskupijom, bio je u trajnom sukobu s bosanskim biskupom N. Ogramićem i njegovim pristašama. Za oslobodilačkoga Bečkoga rata (1683–99) uglavnom je boravio u Požegi i sudjelovao u organiziranju oslobađanja Slavonije. Napose se istaknuo 12. III. 1688. u obrani Požege od napadaja turske vojske. God. 1694. biskupu Mikuliću poslao je popis 30 župa koje priznaju njegovu biskupsku vlast i od kralja Leopolda I. zatražio zaštitu prava zagrebačkoga biskupa u Slavoniji, a 1696. u tom ga je nastojanju ohrabrio i ugarski primas, kardinal L. Kolonić. Nakon Ibrišimovićeve smrti i završetka rata, u parnici zagrebačkoga i bosanskoga biskupa oko župa u Slavoniji presudio je 1699. Metropolitanski sud. Zapadna i središnja Slavonija pripale su zagrebačkomu biskupu, a biskupu Ogramiću su u Slavoniji pripale samo četiri župe u okolici Đakova. — Ibrišimovića se drži najzaslužnijim Hrvatom u Slavoniji u XVII. st. (Buturac). Njegovo dopisivanje sa zagrebačkim biskupima 1672–97. sadržava vrijedne izvještaje o stanju katolika pod turskom vlašću i o zbivanjima prije i za Bečkoga rata te posebno razotkriva njegovo nastojanje oko crkvenoga povezivanja Zagreba i Slavonije, što je postalo jamstvom njezine političke i kulturne integracije s Banskom Hrvatskom. Tradicija mu je dodijelila nadimak Sokol, a tematizira ga i narodna pjesma (L. Ilić Oriovčanin, Lovorike Gradiškoga narodnoga graničarskoga puka br. 8 opjevaju narodne pjesme. Zagreb 1874, 88–91). U prigodi obljetnice oslobođenja Požege i Slavonije od Turaka L. Kraljević napisao je »prigodne dramatske slike« Fra Luka Ibrišimović ili izgon Turaka na Grgurevo iz Požege (Osijek 1890), u Zagrebu je izdana spomenica Ibrišimoviću 1893. franjevački bogoslovi s prilozima J. Hranilovića, G. Martića, I. Okrugića Srijemca i M. Barbarića, a gradske su mu oblasti u Požegi 1893. ispred crkve sv. Terezije postavile spomenik, rad Györgya Kissa. Obljetnica njegove smrti 1998. u Požegi je obilježena izložbom, znanstvenim skupom i izdavanjem prigodne poštanske marke.

LIT.: R. Lopašić: Otac Luka Imbrišinović. Danica, koledar i ljetopis Društva svetojeronimskoga za prijestupnu godinu 1888. Zagreb 1887, 100–109. — Isti: Dva hrvatska junaka Marko Mesić i Luka Ibrišimović. Zagreb 1888, 104–164. — T. Smičiklas: Dvijestogodišnjica oslobodjenja Slavonije, 1. Zagreb 1891, str. 127, 128, 132–133, 138–139; 2. str. 15. — E. Fermendžin: Acta Bosnae potissimum ecclesiastica. Zagrabiae 1892. — Ibrišimoviću 1893. franjevački bogoslovi. Zagreb 1893, 1–12, 38–40. — R. Lopašić: Slavonski spomenici za XVII. viek. Starine, 1902, 30, str. 1–2, 23–24, 31–33, 35–39, 42–49, 51–62, 66–69, 73–77, 92, 98–99, 101–104, 107–117, 120, 122–132, 139–140, 162. — J. Kempf: Požega. Požega 1910 (pretisak Požega—Jastrebarsko 1995, 146–161, 501–502, 707–711, 729–732). — R. Horvat: Poraz Turaka u Slavoniji. Fra Luka Ibrišimović. Prigodom 250-godišnjice njegove pobjede nad Turcima kod Požege. Hrvatski list (Osijek), 19(1938) 12. III, str. 7–8. — J. Buturac: Fra Luka Ibrišimović (1626–1698) u svjetlu novootkrivenih dokumenata. Požeški zbornik, 3(1970) str. 105–113. — Isti: Katolička crkva u Slavoniji za turskoga vladanja. Zagreb 1970. — Isti: Regesta za Spomenike Požege i okolice 1221–1860. Zagreb 1990, 64, 67, 69, 70, 73–77, 79–83, 84. — I. Mažuran: Hrvati i Osmansko Carstvo. Zagreb 1998. — M. Šperanda: Vrijeme, život i djelovanje fra Luke Ibrišimovića (katalog izložbe). Požega 1998. — A. Dević: Spisi generalnih sjednica Kongregacije za širenje vjere u XVII. st. Fontes, 5(1999) str. 482, 568, 627, 640, 695–696. — J. Barbarić i M. Holzleitner: Pisma Luke Ibrišimovića zagrebačkim biskupima (1672–1697). Jastrebarsko 2000. — F. E. Hoško: Luka Ibrišimović i crkvene prilike u Slavoniji i Podunavlju potkraj 17. stoljeća. U: Ibid., str. XIX–XXXVII. — Fra Luka Ibrišimović i njegovo doba, zbornik. Jastrebarsko 2001.  
 
Franjo Emanuel Hoško (2005)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

IBRIŠIMOVIĆ, Luka. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 18.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/96>.