KOHOUT, Otokar

traži dalje ...

KOHOUT, Otokar, brodograđevni inženjer (Split, 10. IV. 1915 — Trogir, 14. X. 2002). Završio gimnaziju u Splitu 1933, diplomirao na Tehničkom fakultetu u Zagrebu 1940. Na njem je bio asistent 1940–47, potom tehnički direktor brodogradilišta u Rijeci 1947–50. i Splitu 1950–65, redoviti profesor Tehničkoga fakulteta i savjetnik Ekonomskoga instituta u Splitu 1965–71. te generalni direktor brodogradilišta Cantieri Alto Adriatico u Muggi od 1971. do umirovljenja 1975, nakon kojega je do 1978. savjetnik splitske Jugobanke za područje brodogradnje. Izradio je petnaestak studija, elaborata i monografija o razvoju i izgradnji novih brodogradilišnih kapaciteta, a obrađivao je i tematiku razvoja brodogradnje na dalmatinskim otocima. Između 1950. i 1971. izradio je pet generalnih projekata modernizacije brodogradnje (Rijeka, Split, Vela Luka, Trogir i Muggia—Trst), a 1983. studiju, naručenu od UN, za razvoj brodograđevne industrije u azijskim zemljama. Prijavio 1981. patent Konvertibilni brod, novi tip obalnoga putničkoga broda (Patentni glasnik, 1984, 4). Sudjelovao je na skupovima u zemlji i inozemstvu te surađivao u izdanjima Brodogradnja (1950–52, 1959–60, 1980), Naše more (1959), Almanah DIT (1960), Pomorski zbornik (Zagreb 1962), Pomorski zbornik (1965, 1969, 1979–80), Privreda Dalmacije (1969, 1982), Slobodna Dalmacija (1978–80), Glasnik Jugobanke Split (1980–82). Suprevoditelj je knjige A. Karija Projektiranje i troškovi gradnje trgovačkih brodova (Zagreb 1954). Bio je član Kraljevskoga brodograditeljskoga instituta u Londonu od 1952. Dobitnik Nagrade grada Splita 1964.

LIT.: I. Belamarić: Otokar Kohout. Brodogradnja, 52(2004) 1, str. 51–52.
 
Dragutin Taboršak (2009)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

KOHOUT, Otokar. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 18.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/9666>.