KOJOVIĆ, Antun

KOJOVIĆ, Antun (Cojovich; Anton, Antonio), pjesnik i kroničar (Budva, 8. III. 1751 — Budva, 22. I. 1845). Pripadnik budvanske plemićke obitelji. Gimnaziju te studij teologije i prava s doktoratom završio u Hrvatskom kolegiju u Loretu. Nakon ređenja 1774. u Budvi djelovao kao župnik, kanonik i vikar Budvanske biskupije te učitelj, a obavljao je i druge svjetovne dužnosti, poput općinskoga kancelista. Bio je član kotorske slobodnozidarske lože, što je remetilo njegove odnose s crkvenim oblastima, a zbog svoje je privrženosti francuskima za crnogorske uprave 1813. i stradao. Od njegova je pjesništva danas poznata rukopisna zbirka Versi ali rime slovinsche po govoregnu od Budve i gnesine derxave u svakakve sgode od nadpopa Antuna Cojovicia Buglianina sloxene (Biskupski arhiv u Kotoru, BAK). Pjesničkim nadahnućem izdvajaju se pjesme Per la festività del Santo Natale, Anacreontica (prva njegova pjesma iz 1770) i ispovjedno-refleksivni sonet Nelle dolorose vicende dell’autore, 25 svjetovnih pjesama na hrvatskom jeziku prigodnice su namijenjene uglavnom budvanskim pokladnim svečanostima, a u tom je duhu i stihovana drama (većinom deseterac vezan parnom rimom) Smiješni razgovor ili mala komedija, italijanski farsa, o karnevalu godišta 1813. učinjena. Nekoliko je pjesama i u rukopisima njegovih proznih djela (BAK), u nenaslovljenim memoarima pisanima 1805–08. i 1813. o zbivanjima u Budvi te u Giornale di Budua, dnevniku više kroničarske nego osobne naravi, od kojega su se sačuvali svesci iz 1806–19. i 1820–31, dok su oni iz 1832–38 (osim zapiska iz 1838. u kasnijem prijepisu) i 1839. izgubljeni. Pisana na talijanskom (osim kratkoga pokladnoga govora u prvom svesku memoara), Kojovićeva su prozna djela izvorna, pouzdana i zanimljiva za proučavanje budvanske povijesti i dnevničko-memoarske proze. Prijepisi rukopisa čuvaju se u Arhivu HAZU u Zagrebu (sign. Id 69: izbor iz 1. i 3. sv. dnevnika i 2. sv. memoara), Arhivu SANU u Beogradu (sign. 9192: pjesme i dvije pokladne drame, od kojih druga nije poznata u Kojovićevu autografu – prijepis V. Vrčevića iz 1832), u BAK (pjesme i drama nepoznata u Kojovićevu autografu – prijepis V. Popovića) te u Istorijskom arhivu u Kotoru (PREP, Zbirka XIII: nekoliko poglavlja 1. sv. memoara u prijepisu Luke Medinija iz 1907). Zastupljen je u pregledima i antologijama Poezija baroka – XVII i XVIII vijek (Titograd 1976), Stara književnost Boke (Zagreb 1993) i Hrvatska književnost Boke kotorske do preporoda (Zagreb 1998).