KARAGIĆ, Mijo

KARAGIĆ, Mijo, pisac i kulturni djelatnik (Gara, 14. V. 1945). Gimnaziju završio u Budimpešti 1963, Visoku nastavničku školu u Pečuhu 1972, na budimpeštanskom Filozofskom fakultetu diplomirao slavistiku 1977. te 1984. doktorirao tezom Glavna obilježja razvoja regionalne književnosti gradišćanskih Hrvata (1860–1921). Predavao u školama u Kaćmaru (Katymár), Undi i Budimpešti, gdje od 1976. djeluje u Demokratskom savezu južnih Slavena, od 1990. kao tajnik Saveza Hrvata u Mađarskoj i od 1994. kao predsjednik Zemaljske samouprave Hrvata u Mađarskoj. Pripovijetkama, kritikama i stručnim člancima surađuje u budimpeštanskim Narodnim novinama (od 1974), njihovu prilogu Nevenu (od 1982), u Narodnom kalendaru (od 1975; urednik od 1979. do poč. 1990-ih) i Glasu (od 1989; suurednik 1989–90) te u Forumu (1989) i Migracijskim temama (1990, 1993). Studiju Iz književne baštine gradišćanskih Hrvata objavio je u zborniku Prilozi kulturnoj i književnoj povijesti Srba i Hrvata u Mađarskoj (Budimpešta 1982), a pjesme u zbornicima Lipe riči (S. l. 1992), Pjesništvo Hrvata u Mađarskoj (Zagreb 1992, na hrvatskom i esperantu; suurednik), Izvor na dnu duše (Rešetari 1999) i Slavuj na dlanu (Rešetari 2002). Uredio i predgovorom popratio u Budimpešti tiskane pjesničke zbirke S. Blažetina, M. Dekića i Ljubinka Galića Sunčana polja (1980), Blažetina Srce na dlanu (1981), M. Šinkovića Na našoj Gori (1981) i Lajoša Škrapića Obračun (1996). U zbirci realističnih pripovijetka Slobodni putovi (Budimpešta 1987) tematizirao život hrvatskoga seljaka i intelektualca na mađarskom selu za socijalističkoga razdoblja. Prevođen na mađarski i slovački.