BABIĆ, Benedikt

BABIĆ (BABA), Benedikt, orguljaš, skladatelj (Dubrovnik, oko 1540 — Bosco blizu Alessandrije, Italija, 18. VIII 1591). Potječe iz siromašne dubrovačke obitelji. U ožujku 1556 (1561, prema A. Posinkoviću) stupio je u Dominikanski red u rodnom gradu. Teologiju je studirao u Bologni, potom je bio imenovan lektorom (profesorom). Predavao je u talijanskim gradovima, a učiteljevao nekoliko godina i u Dubrovniku. Bio je prior dubrovačkog samostana i vikar cijele kongregacije. Postigao je stupanj bakalaureata teologije. Bio je rektor kolegija u samostanu San Giovanni e Paolo u Veneciji. Umro je u samostanu Sv. Križa u mjestu Bosco. — Suvremenici ga nazivaju »osobitim uresom samostana (dubrovačkog), lektorom-veteranom, glazbenikom i orguljašem« (S. Razzi), »učiteljem glazbe i prvakom u sviranju orgulja«, skladateljem mnogih djela »što se pjevaju i sviraju na orguljama« (A. Gučetić). Prema S. M. Crijeviću, dobro je poznavao glazbu; svirao je orgulje (koje je znao i popraviti) a napisao je i nekoliko teoretskih djela o glazbenoj umjetnosti. S. Slade Dolci navodi da je prvi uveo koralno pjevanje. Babićeva glazbena djela – teoretska i skladateljska – nisu sačuvana; prema dokumentima, može se utvrditi da je pisao i vokalne i instrumentalne skladbe, u kojima je vjerojatno slijedio propise Tridentinskog sabora o crkvenoj glazbi.