KOLBE, Ivo

KOLBE, Ivo (Ivan), publicist i pravni pisac (Dubrovnik, 3. IV. 1885 — Stara Gradiška?, 23. X. 1944?). Klasičnu gimnaziju završio 1905. u Dubrovniku, pravni studij u Zagrebu, gdje je 1910. doktorirao temeljem rigoroza. Bavio se odvjetništvom u Mostaru 1910, 1912–15, 1920–41, Brčkom 1915–22. i Dubrovniku 1940–44. Književnom crticom Janko te podlistkom o uzrocima i tijeku suvremenih prevratničkih gibanja u Rusiji javio se u listu Crvena Hrvatska (1906; pod pseudonimom Runz, koji je otkrio u susljednoj polemici sa Š. S. Perišićem), a o kaznenopravnim novelama, prisilnom braku i pravu prvokupa – napose u BiH – te stanju u pravosuđu pisao je u periodicima Mjesečnik Pravničkoga družtva u Zagrebu (1910, 1912–13; Mjesečnik, 1929), Narod (Sarajevo 1925) i Novi Dubrovnik (1933). U časopisu Nova Evropa 1920–41 (od 1924. kao član Radnoga kola) objavljivao oglede – nerijetko kao svojevrsne uvodnike tematima – o unutarnjoj i vanjskoj politici, društvu, gospodarstvu i kulturi. Prihvativši integralno jugoslavenstvo i liberalizam, zauzimao se za ublaživanje progona komunista i smanjenje utjecaja Katoličke crkve te poricao opstojnost hrvatskoga pitanja; nakon 1934. približio se stajalištima HSS zauzimajući se za jugoslavensku federaciju i – u njezinu sklopu – hrvatsku seljačku državu zasnovanu na poljodjelstvu, zadrugarstvu i patrijarhalnoj delegatskoj demokraciji (»narodna samovlast«). Potkraj 1930-ih isticao posebnost bosanskih muslimana kao »nacionalne skupine«. Podupro je sporazum Cvetković–Maček, a u naknadno zabranjenom broju Nove Evrope (1938, 11) u obranu panslavizma oštro se (navodeći ulomke iz djela Mein Kampf A. Hitlera) osvrnuo na poglede F. Lukasa o pripojenju Sudeta i T. G. Masaryku. Člancima o srodnim temama, sokolskom pokretu te pošumljivanju krša i dubrovačkom pomorskom muzeju surađivao također u izdanjima Crvena Hrvatska (1910), Narodna sloboda (1923, 1932), Sletski sokolski vesnik Sokolske župe Mostar (1923), Slobodna tribuna (1923), Narod (1924), Jugoslavenski list (1927–28), Stari i novi Dubrovnik (Zagreb 1928), Dubrovačka tribuna (1933), Novosti (1933), Soko na Jadranu (1934), Jadranski dnevnik (1935), Knjiga za sokolsko selo (1935), Obzor (1935), Dubrava (1940), Naša Bosna (1940), Savremenik (1940–41) i Hrvatski dnevnik (1941). U travnju 1944. uhićen je u Dubrovniku, potom u Zagrebu osuđen zbog navodne suradnje s Talijanima i četnicima te zatočen u logoru Stara Gradiška u kojem je, prema izvješću uprave, umro. Korespondencija s uredništvom Nove Evrope čuva mu se u NSK.