Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

KOLENDIĆ, Anton, književni povjesničar, publicist i diplomat (Omiš, 18. IX. 1914 — Marina di Ragusa,29. IV. 1999). Sin književnoga i kulturnoga povjesničara Petra. U Skoplju 1932. završio gimnaziju i 1940. studij jugoslavistike; u Beogradu 1961. na Filološkom fakultetu doktorirao tezom »Jeđupka« i njen autor. Stupivši u KPJ 1933, višeput uhićivan, presudom Suda za zaštitu države zatočen u Srijemskoj Mitrovici 1935–39, potom u Bileći. Oslobođen, u Skoplju bio član Mjesnoga komiteta KPJ, od 1941. u partizanima. Nakon rata radio je u beogradskoj Borbi 1945–46, Direkciji za informacije vlade FNRJ 1949–52, Radio-Jugoslaviji 1952 –54, Institutu za međunarodnu politiku i privredu 1960 –67. te Ministarstvu inostranih poslova i diplomaciji 1946–49. i 1954–60, najposlije kao šef Vojne misije SFRJ u Berlinu od 1967. do 1971, kad je umirovljen zbog ozljeda dobivenih u atentatu 1969. Spominje se i kao potpukovnik Uprave državne bezbjednosti. Baveći se književnom poviješću, u disertaciji je i cjelovitijoj raspravi (Republika, 1962) razotkrio mistifikaciju T. Budislavića te autorstvo naslovnoga djela mjesto A. Čubranoviću pripisao M. Pelegrinoviću, a u svezi s tim tiskao je i svoje teze, odgovor na kritiku i rekonstruirani tekst Jeđupke (Delo, Beograd 1961; Vjesnik, 1961, 5166; Mogućnosti, 1973). Pisao je – metodološki bliže kulturnoj i socijalnoj povijesti – o R. Zamanji (Skopski glasnik, 1939), Mariji Bettera-Dimitrović (Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, Beograd 1955), M. Benetoviću (Republika, 1957), Budislaviću (Zbornik istorije književnosti SANU, Beograd 1962; Politika, 1985, 25 804–25 827), I. Parožiću, V. Valoviću i općenito o drami u južnoj Hrvatskoj XVII. st. (Dani hvarskog kazališta, 1976–77; Mogućnosti, 1976–77, 1987) te K. Racinu (Književnost, Beograd 1986). U publicističkim knjižicama (1963–65) i člancima u beogradskim periodicima Trideset dana (1951–52), NIN (1956, 1965), Ilustrovana politika (1961), Danas (1962), Međunarodni problemi (1962), Međunarodna politika (1963, 1965), Narodna armija (1964, 1966), Yugoslav Trade Unions (1966), Student (1980, 17) i Duga (1989, 403–407) te u izdanjima Nova Makedonija (Skoplje 1966), Vjesnik (1975) i Dosje XX stoljeća (1976) iznosio je svoje političke poglede, pisao o suvremenim svjetskim zbivanjima te zatvorskim i drugim osobnim doživljajima. O pozadini i okolnostima atentata na sebe te odgovornima za nj pisao je u osebujnoj »dokumentarnoj prozi« (1977) i Vjesniku (1990, 15 233). U knjizi tiskanoj 1980. kritički je prikazao okolnosti Staljinova uspona i smrti te smjenu L. P. Berije. Objavio je i turistički vodič za Dubrovnik i okolicu (Beograd 1965; njem., tal. i engl. izd.) te s D. Živkovićem preveo Teoriju odraza T. Pavlova (Beograd 1947). Autor je (dijelom na temelju starijih predložaka) komedija Buzdovan, Sluškinje, Hvarkinja i Lukrecija iliti Ždero (Sterijina nagrada 1994) te drama Sud inkvizicije u Šibeniku 1615 (Mogućnosti, 1976) i Mitrovačke dileme (Mogućnosti, 1978), od 1970-ih izvođenih, među ostalim, u Beogradu, Zagrebu, Dubrovniku i Rijeci. Služio se pseudonimima Bilećanac, K. Tončić i T. Cvetić.

DJELA: Mali prljavi rat. Beograd 1963. — Neangažovanost, koegzistencija i socijalizam u međunarodnim odnosima. Beograd 1964 (franc. izd. Beograd 1964). — Neokolonijalizam. Zagreb 1965. — Neonacizam danas. Zagreb 1965 (slov. izd. Ljubljana 1965). — Iza jednog atentata. Zagreb 1977. — Posljednji dani kulta ličnosti. Od Staljinove do Berijine smrti. Opatija 1980 (franc. izd. Paris 1982; njem. izd. Bergisch Gladbach 1983; nizozemsko izd. Antwerpen—Amsterdam 1987; srp. izd. Beograd 1989, s pogovorom o recepciji prvoga izdanja i kasnijim smjenama vlasti). — Lukrecija iliti Ždero. Podgorica 2000.
 
LIT.: (O disertaciji): O. Božičković, Politika (Beograd), 58(1961) 2. VI, str. 10. — Lj. Krelius, Vjesnik, 22(1961) 11. VI, str. 6. — D. Pavlović, Politika, 58(1961) 23. VII, str. 15. — M. Petković, Vjesnik, 22(1961) 28. VI, str. 6. — M. Šimundić, Slobodna Dalmacija, 28(1961) 1. VII, str. 4. — M. Franičević, Kolo, 1(1963) 9, str. 489–493. — M. Petković, Književnost (Beograd), 18(1963) 4, str. 379–389. — Ustanak naroda Jugoslavije 1941 (zbornik), 3. Beograd 1963, 118, 590, 594. — B. Dečermić: Đolo osuđen na deset godina zatvora. Borba (Beograd), 35(1970) 18. IV, str. 3. — (Prikazi komedije Lukrecija iliti Ždero): D. Foretić, Vjesnik, 35(1974) 26. i 27. V, str. 13. — M. Đuričković, Pobjeda (Podgorica), 51(1994) 19. XII, str. 13. — M. Jeremić, Politika, 91(1994) 22. VI, str. 18. — M. Mišić, Borba, 72(1994) 10. VI, str. 15. — Z. Bojović, Jedinstvo (Priština), 51(1995) 5. VI, str. 9. — M. Jurišić: (Prikaz knj. Iza jednog atentata). Večernji list, 21(1977) 21. VI, str. 11. — M. Pavković: Iskreno govoreći (moji razgovori s poznatima). Koprivnica 1982, 11–13. — (Prikazi knj. Posljednji dani): Z. P., Komunist (Beograd), 38(1980) 1237, str. 4. — Borba, 58(1980) 25. X, str. 11. — Nova Makedonija (Skopje), 36(1980) 25. X, str. 2. — J. Jareb: Političke uspomene i rad dra Branimira Jelića. Cleveland 1982. — M. Franičević: Povijest hrvatske renesansne književnosti, 1. Zagreb 1986. — J. Tagliabue: Soviet Was Reportedly Told About Waldheim. New York Times, 1986, 7. VI, str. 3. — Đ. Ličina: Roverova braća. Zagreb 1987, 29, 69, 265, 269. — D. Vlatković: Kolendić, Anton. Leksikon pisaca Jugoslavije, 3. Novi Sad 1987, 214–215. — R. Begić: Poslije jednog atentata (2). Vjesnik, 50(1990) 7. III, str. 5. — V. M.: Poslije jednog atentata (3). Ibid., 21. III, str. 5. — Repertoar hrvatskih kazališta 1840–1860–1980, 1–2. Zagreb 1990. — S. Dabčević-Kučar: ’71. Hrvatski snovi i stvarnost, 1–2. Zagreb 1997. — M. Tripalo: Hrvatsko proljeće. Zagreb 20013. — Repertoar hrvatskih kazališta, 3. Zagreb 2002. — M. Lopušina: KGB protiv Jugoslavije. Beograd 20023, 8. — B. Vukušić: Tajni rat Udbe protiv hrvatskoga iseljeništva. Zagreb 20023. — Z. Crnković: Kad Udba »redigira«. Feral Tribune, 21(2004) 961, str. 46–47.
 
Filip Hameršak (2009)