KOLENDIĆ, Anton
traži dalje ...KOLENDIĆ, Anton, književni povjesničar, publicist i diplomat (Omiš, 18. IX. 1914 — Marina di Ragusa,29. IV. 1999). Sin književnoga i kulturnoga povjesničara Petra. U Skoplju 1932. završio gimnaziju i 1940. studij jugoslavistike; u Beogradu 1961. na Filološkom fakultetu doktorirao tezom »Jeđupka« i njen autor. Stupivši u KPJ 1933, višeput uhićivan, presudom Suda za zaštitu države zatočen u Srijemskoj Mitrovici 1935–39, potom u Bileći. Oslobođen, u Skoplju bio član Mjesnoga komiteta KPJ, od 1941. u partizanima. Nakon rata radio je u beogradskoj Borbi 1945–46, Direkciji za informacije vlade FNRJ 1949–52, Radio-Jugoslaviji 1952–54, Institutu za međunarodnu politiku i privredu 1960–67. te Ministarstvu inostranih poslova i diplomaciji 1946–49. i 1954–60, najposlije kao šef Vojne misije SFRJ u Berlinu od 1967. do 1971, kad je umirovljen zbog ozljeda dobivenih u atentatu 1969. Spominje se i kao potpukovnik Uprave državne bezbjednosti. Baveći se književnom poviješću, u disertaciji je i cjelovitijoj raspravi (Republika, 1962) razotkrio mistifikaciju T. Budislavića te autorstvo naslovnoga djela mjesto A. Čubranoviću pripisao M. Pelegrinoviću, a u svezi s tim tiskao je i svoje teze, odgovor na kritiku i rekonstruirani tekst Jeđupke (Delo, Beograd 1961; Vjesnik, 1961, 5166; Mogućnosti, 1973). Pisao je – metodološki bliže kulturnoj i socijalnoj povijesti – o R. Zamanji (Skopski glasnik, 1939), Mariji Bettera-Dimitrović (Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, Beograd 1955), M. Benetoviću (Republika, 1957), Budislaviću (Zbornik istorije književnosti SANU, Beograd 1962; Politika, 1985, 25 804–25 827), I. Parožiću, V. Valoviću i općenito o drami u južnoj Hrvatskoj XVII. st. (Dani hvarskog kazališta, 1976–77; Mogućnosti, 1976–77, 1987) te K. Racinu (Književnost, Beograd 1986). U publicističkim knjižicama (1963–65) i člancima u beogradskim periodicima Trideset dana (1951–52), NIN (1956, 1965), Ilustrovana politika (1961), Danas (1962), Međunarodni problemi (1962), Međunarodna politika (1963, 1965), Narodna armija (1964, 1966), Yugoslav Trade Unions (1966), Student (1980, 17) i Duga (1989, 403–407) te u izdanjima Nova Makedonija (Skoplje 1966), Vjesnik (1975) i Dosje XX stoljeća (1976) iznosio je svoje političke poglede, pisao o suvremenim svjetskim zbivanjima te zatvorskim i drugim osobnim doživljajima. O pozadini i okolnostima atentata na sebe te odgovornima za nj pisao je u osebujnoj »dokumentarnoj prozi« (1977) i Vjesniku (1990, 15 233). U knjizi tiskanoj 1980. kritički je prikazao okolnosti Staljinova uspona i smrti te smjenu L. P. Berije. Objavio je i turistički vodič za Dubrovnik i okolicu (Beograd 1965; njem., tal. i engl. izd.) te s D. Živkovićem preveo Teoriju odraza T. Pavlova (Beograd 1947). Autor je (dijelom na temelju starijih predložaka) komedija Buzdovan, Sluškinje, Hvarkinja i Lukrecija iliti Ždero (Sterijina nagrada 1994) te drama Sud inkvizicije u Šibeniku 1615 (Mogućnosti, 1976) i Mitrovačke dileme (Mogućnosti, 1978), od 1970-ih izvođenih, među ostalim, u Beogradu, Zagrebu, Dubrovniku i Rijeci. Služio se pseudonimima Bilećanac, K. Tončić i T. Cvetić.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.
KOLENDIĆ, Anton. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/9749>.