KOLETIĆ, Marijan

KOLETIĆ, Marijan, pedagog (Divuša, 4. X. 1910 — Zagreb, 27. IX. 1988). Završio u Petrinji 1929. učiteljsku školu, u Zagrebu 1936. Višu pedagošku (matematika i fizika), a 1941. studij pedagoške skupine predmeta na Filozofskom fakultetu, na kojem je 1944. doktorirao tezom Problem određenja pojmova odgoja i obrazovanja u novijem pedagogijskom-filozofskom mišljenju. Radio četiri godine u pučkoj školi u Stražancu kraj Daruvara, od 1936. u vježbaonici učiteljske škole u Zagrebu, od 1941. u pučkoj školi u Petrinji, od 1942. u građanskoj i u učiteljskoj školi u Zagrebu. Priključivši se 1944. partizanima, predavao na tečajevima za učitelje, a potkraj II. svjetskoga rata bio jedan od utemeljitelja Više pedagoške škole u Splitu i njezin profesor. Nakon rata u Zagrebu radio u Ministarstvu prosvjete te na Filozofskom fakultetu (zaslužan za osnivanje njegova Pedagoškoga instituta 1946), od 1947. na Višoj pedagoškoj školi (od 1960. Pedagoška akademija), gdje je osnovao Pedagoški aktiv koji je izdavao metodičke priručnike za osnovne škole. Na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, na kojoj je organizirao dvogodišnju izobrazbu za nastavnike glazbenoga odgoja u osnovnim školama, od 1962. izvanredni te od 1967. do umirovljenja 1977. redoviti profesor. Predavao i na Filozofskom fakultetu te Visokoj defektološkoj školi. Uža su područja njegova rada bile didaktika i metodika, osobito metodika nastave matematike. Bavio se analizom nastavnoga procesa, proučavanjem i unapređivanjem didaktičkih načela, klasifikacijom i obradbom nastavnih metoda, kritičkim razmatranjem koncepcija i razradbom teorije nastavnih planova i programa. Pisao je stručne i znanstvene radove iz teorijske pedagogije, didaktike i metodike nastave (Napredak, 1939, 1941–44, Pedagoški rad, 1946–50, 1952–55, 1960, 1963–64, 1967–68, 1970–72, 1975–76, 1984; glavni urednik 1945, 1974–77; Savremena škola, 1952; Pedagogija, 1955, 1965, 1968, 1971; Pedagoška stvarnost, 1956, 1958), bio autor ili suautor metodičkih priručnika Računska nastava (1948), Metodika elementarne nastave (1957) i Nastava matematike u osnovnoj školi (1959), prevođenih na češki, mađarski, makedonski i talijanski jezik, te suautor udžbenika Opća pedagogija (Zagreb 1951, 12 izd. do 1969), Pedagogija, 2 (Zagreb 1968, 1969²) i Pedagogija (Zagreb 1971, 1973², 1978³). S ruskoga je preveo priručnik Psihologija mišljenja i govora (Zagreb 1950) te, s P. Šimlešom, knjižicu za roditelje Predavanja o odgoju djece (Zagreb 1948). Zaslužan za unapređivanje pedagogijske teorije i nastavno-odgojne prakse, bavio se izgradnjom i reformom školskoga sustava, a stručnom i praktičnom nastavnom djelatnošću zastupao je i unosio nove, suvremene oblike rada. Bio je predsjednik Pedagoško-književnoga zbora 1960–61. i 1968–69. Dobitnik Nagrade »Ivan Filipović« za životno djelo 1970.