BABONOŽIĆ

BABONOŽIĆ (Babonosich, Babonossych), plemićki rod u Hrvatskoj. Do 1452. spominje se u okolici Zadra kao »genus«. Poslije turskih osvajanja u zadarskom zaleđu potkraj XV i početkom XVI st. bili su nastanjeni u Donjem Žažićnu (danas Donje Pazarište) u Ličkoj župi, gdje se spominju kao pripadnici plemena Mogorović. Miklouš je 1497. bio član plemenskog suda tog plemena. U prvoj pol. XVI st. navodi se Nikola među potpisnicima zaključaka Hrvatskog sabora u Cetinu (1. I 1527) i Hrvatsko-slavonskog sabora u Zagrebu (24. VI 1533). Poslije turskog osvajanja Like (1527) Babonožići su u službi knezova Frankapana i Zrinskih, koji ih kao vazale naseljuju na svojim imanjima. God. 1545. i 1550. bio je Ivan B. kaštelan grada Steničnjaka, posjeda Frankapana Slunjskih, a 1556. sudac u podjeli imanjâ Šubića Peranskih u Perni. Juraj Frankapan Slunjski potvrdio je 12. XII 1548. darovnicu Nikoli i njegovim potomcima na dva imanja kod Krstinje i Velike Kladuše, a Jurjev sin Franjo dao je Jurju Babonožiću u zalog grad Skrad (1569). Juraj i Krsto Zrinski darovali su 1572. Pavlu, kapetanu svojih četa, više imanja (u Donjoj Švarči, danas Karlovac, Zadoborju i dr.). God. 1581. spominje se Mihovil kao časnik banskih četa, a oko 1598. i 1600. jedan Mihovil B. (vjerojatno isti) kao vlasnik imanja Bobovica kod Samobora. Gašpar je bio zapovjednik grada Izačića (1592). U XVII st. spominju se među vazalima Zrinskih Gabro (1620, 1629), Baltazar (1638, 1642) i dr. Baltazar je 1650. dao prilog za nove orgulje u crkvi pavlinskog samostana u Sveticama, a njegova udovica Katarina, rođ. Mihalić, darovala je dva imanja istom samostanu oporukom iz 1674. U samostanskoj crkvi nalazila se kripta obitelji B., a prema I. Bojničiću, potkraj XIX st. i rezbareni pozlaćeni grb, koji je poznat prema pečatu Jurja iz 1622 (u zbirci pečata Arhiva Hrvatske u Zagrebu). U XVIII st. više se ne spominju. — Nema podataka o mogućem srodstvu Babonožića s plemićkim rodom Babonožić aliter Benvenuti u Zagrebačkoj županiji. Odvjetak roda, Margareta, udovica Baltazara Patačića, spominje se 1622. u spisima Hrvatskog sabora. Njezin grb u rodoslovlju Patačića (u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu) razlikuje se od grba Babonožića de genere Mogorović.