Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

BABUKIĆ, Vjekoslav (Alojzije), preporoditelj i jezikoslovac (Slavonska Požega, 16. VI 1812 — Zagreb, 20. XII 1875). Otac mu je bio Antun, licitar, a majka Agata rođ. Keleković. Niže razrede osnovne škole završio je u rodnome gradu (1820), u Novoj Gradiški je polazio Oberschule (1821, 1822), u Slavonskoj Požegi pet razreda gimnazije (1823–1827), a maturirao je u Pečuhu (1828). Studij filozofije započeo je u Segedinu, a 1830. nastavio u Zagrebu, gdje je završio i pravo 1832. Tu se našao u krugu ljudi nadahnutih preporodnim idejama (I. Derkos, A. Mažuranić, M. Smodek i dr.). Proučavao je J. Dobrovskog i J. Šafaříka te se počeo baviti jezičnim pitanjima. Od 1833. bio je bilježnik banskog Sudbenog stola i advokat. Položivši odvjetnički ispit postao je suplent za ugarsko i međunarodno pravo na zagrebačkoj Kraljevskoj akademiji znanosti. Ne dobivši profesorsko mjesto, od 1838. bio je tajnik Ilirske čitaonice, a zatim Matice ilirske do 1846, kad je imenovan profesorom hrvatskog jezika na Akademiji. Pripojenjem filozofije gimnaziji postaje srednjoškolski profesor (1850). — Kao jedan od najbližih Gajevih suradnika B. se istakao u organizatorskim poslovima. Bio je urednik Danice ilirske (1838–1840) za koju je od 1835. do 1848. i pisao članke iz jezikoslovlja, posebice pravopisa i gramatike te nekoliko književnih radova (rodoljubna prigodnica Granici i Danici, 1835, 1 i dr.). Prevodio je s češkog, poljskog i ruskog, raspačavao slavenske knjige, zalagao se za osnivanje narodnog muzeja i kazališta, skupljao narodne pjesme požeškoga kraja. Kao jedan od rijetkih poznavalaca štokavštine među hrvatskim preporoditeljima, popravljao je jezik Gajevih izdanja te radova u Danici ilirskoj i Ilirskim narodnim novinama. Glavnina njegove djelatnosti pripada radu na gramatici. U 2. godištu Danice ilirske (1836, 10–15) izlazi njegova Osnova slovnice slavjanske narečja ilirskoga, a iste je godine i posebno tiskana. R. Fröhlich ju je preveo na njemački (Grundzüge der ilirischen Grammatik, durchaus mit der neuen Orthographie, Wien 1839), a J. A. Kaznačić na talijanski (Ellementi della grammatica illirica secondo la nuova ortografia, Zara 1846). Tu se B. zalaže za književni jezik osnovan na štokavštini, ali s kajkavskim i čakavskim elementima te se poziva na gramatička rješenja starijih pisaca (A. Kačić Miošić, M. P. Katančić, P. Ritter Vitezović i dr.) pa npr. brani stare padeže imenskih oblika u množini. U prerađenoj gramatici koja je prevedena na njemački (Grundzüge der ilirischen Sprachlehre) i talijanski (Fondamenti della grammatica illirica, prev. V. Vežić), što ju je priložio Drobničevu rječniku (1846–1849), B. sve više ističe štokavske osobine. Plod višegodišnjeg rada na gramatici je i Ilirska slovnica (1854), u kojoj je primjere iz sintakse većinom uzimao iz djela starijih dubrovačkih pisaca. Ta je gramatika imenom i načinom obrade zaostajala za vremenom u kojem se pojavila pa njome nije postigao stručno priznanje. B. je proučavao i pravopisnu problematiku, posebice grafije, a u Bačkoj vili (1841, 1842, 1844) objavio je Misli o pravopisu zbog kojih je polemizirao s Vukom (Kolo 1847). Ističe se i rasprava Mněnje o postanku glagolskih pismenah (Programm des K. k. akademischen Gymnasiums zu Agram, 1859). Bavio se i leksikografijom; surađivao je na Deutsch-ilirisches Wörterbuch I. Mažuranića i J. Užarevića (1842), a s A. Mažuranićem i na Ilirsko-němačko-talianskom malom rěčniku J. Drobniča. Pripremio je za tisak djela I. Gundulića (Osman 1844. i Različne piesni 1847) te J. Palmotića i I. Đurđevića. God. 1834. izdao je Kačićevu pjesmaricu novom grafijom; zajedno sa Stj. Moysesom izdaje Vitezovićevo Odiljenje sigetsko (1836), a s I. Kukuljevićem Sakcinskim Kavanjinovo Bogatstvo i ubožtvo (1861), gdje je napisao i predgovor o pjesnikovu jeziku. Budući da je taj rad kritika negativno ocijenila, B. se poslije 1861. više nije javljao. U rukopisu je ostavio nepotpunu autobiografiju Promemorija (1861) koju čuva Nacionalna i sveučilišna biblioteka u Zagrebu. — Kako je bio prvi gramatičar koji je u praksi počeo ostvarivati Gajevu ideju o zajedničkomu ilirskom jeziku na osnovi štokavštine, kritika je Babukića nazvala »službenim gramatičarom ilirskog narječja« (V. Jagić) te kodifikatorom hrvatskoga književnog jezika. Kao jedan od začetnika Zagrebačke filološke škole zalagao se za novu grafiju i branio etimološki (morfonološki) pravopis, suprotstavljajući se Karadžićevu fonetiziranju izrekom: »Piše se za oko, a govori za uho«.

DJELA: Osnova slovnice slavjanske narěčja ilirskoga. Zagreb 1836. — Grundzüge der ilirischen Grammatik, durchaus mit der neuen Orthographie. Wien 1839. — Nekoliko riječi o pravopisu. Zagreb 1846. — Grundzüge der ilirischen Sprachlehre (objavljeno zajedno s talijanskim prijevodom V. Vežića kao dodatak djelu: Josip Drobnič, Ilirsko-němačko-talianski mali rěčnik). Beč 1846–1849, 551–812. — Ilirska slovnica. Zagreb 1854.
 
LIT.: Pavel Josef Šafařík: Sud dra P. J. Šafaříka o Osnovi slovnice slavjanske, narěčja ilirskoga. Danica ilirska, 3(1837) 23, str. 89–90. — Josef Pavel Šafařík i Ljudevit Gaj: Osnova slovnice slavjanske narečja ilirskoga. Luna, 1839, 34, str. 145–148. — Giovanni Franceschi: Elementi della grammatica illirica, seoondo la nuova ortografia ... La Dalmazia, 2(1846) 25, str. 208. — L.: Elementi della grammatica illirica, secondo la nuova ortografia. Zora dalmatinska, 3(1846) 27, str. 215–216. — (V. Babukić imenovan za profesora hrvatskoga jezika na Akademiji znanosti u Zagrebu.) Agramer politische Zeitung, 21(1846) 51, str. 231. — O.: (Ilirsko-němačko-talianski mali réčnik od Jos. Drobnića sa ilirskom gramatikom Vjekoslava Babukića.) Agramer Zeitung, 25(1850) 42, str. 102. — Hugo Badalić: Slovo nad grobom Vjekoslava Babukića. Narodne novine, 41(1875) br. 293. — Vjekoslav Babukić. Obzor, 5(1875) br. 292. — Tade Smičiklas: Život i djela Vjekoslava Babukića. Zagreb 1876. — Pero Budmani: Pogled na istoriju naše gramatike i leksikografije od 1835. godine. Rad JAZU, 1885, 80, str. 170. — Alois Babukić. Agramer Zeitung, 62(1887) br. 137. — Tomislav Ivkanec (Smiljan): Vjekoslav Babukić. Smilje, 18(1889–90) 12, 184–186. — (Tade Smičiklas): Vjekoslav Babukić, prvi tajnik »Matice ilirske« od god. 1842. do god. 1846. (u: Marica hrvatska od godine 1842. do godine 1892). Zagreb 1892, 245–254. — Josip Eugen Tomić (J. T.): Crtice o Vjekoslavu Babukiću. Narodne novine, 69(1903) br. 130–131. — Stjepan Širola: Kulturno slavlje u Požegi. 18. VI 1911. Prosvjeta (Zagreb), 19(1911) 16, str. 507–511; 17, str. 536–541. — Babukićeva stogodišnjica. Narodne novine, 78(1912) br. 138; Prosvjeta (Zagreb), 20(1912) 13/14, str. 571–572; Vienac, 3(1912) 7, str. 216–217. — Ferdo Rožić (F. R.): Tko je bio Vjekoslav Babukić. Danica (kalendar), 1913, 300–308. — Vladoje Dukat (Vl. D.): Uspomena na Vjekoslava Babukića. Savremenik, 1917, str. 129–130. — Rudolf Horvat: Vjekoslav Babukić. Prigodom 50-godišnjice smrti njegove. Obzor, 56(1925) 341, str. 4. — Vatroslav Rožić: Posljednje Babukićeve riječi učenicima. Ibid., 72(1931) 295, str. 8. — Ilija Mamuzić: Ilirizam i Srbi. Rad JAZU, 1933, 247, str. 18–21. — Isti: Sava Tekelija i mala majstorija Babukićeva. Dan, 7(1941) 4/8, str. 20. — Viktor Kučinić: Babukić i Demetar u obranu kazališne imovine. Književni tjednik, 2(1942) 28/29, str. 2. — Ljudevit Jonke: Tri profesora zagrebačke gimnazije na braniku hrvatskoga književnog jezika. Zbornik Zagrebačke klasične gimnazije 1607–1957. Zagreb 1957, 433–447. — Jakša Ravlić: Matica hrvatska,1842–1962. Zagreb 1963. — Isti: Vjekoslav Babukić (1812–1875), Hrvatski narodni preporod. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 28. Zagreb 1965, 365–367. — Ljudevit Jonke: Hrvatski književni jezik 19. i 20. stoljeća. Zagreb 1971, 129–146. — Požeški leksikon. Zagreb 1977, 21–22. — Zlatko Vince: Putovima hrvatskoga književnog jezika. Zagreb 1978, 232–241.
 
Stjepan Babić (1983)